Sustavi upravljanja bojom

Da li su sustavi upravljanja bojom zaista neophodni? Ako jesu kojeg izabrati?

Odgovor na prvo pitanje glasi: da jesu. Već smo dokazali da se našem vidnom sustavu ne može vjerovati kad je boja u pitanju, za ispravno prikazivanje boje zaista nam je potreban neki mjerni instrument i naravno prateći programi. Odgovor na drugo pitanje nije jednoznačan, on ovisi o vašim potrebama, financijskoj situaciji, monitoru i pisaču kojeg koristite, imate li stolni skener ili ne i još nekim sitnicama. Zadržimo se za sada na profiliranju i kalibraciji monitora jer to je prvi i ujedno najvažniji korak u upravljanju bojom. Postoje sustavi za kalibraciju koji se oslanjaju na promatrača, oni rade na istom principu kao Adobe Gamma, koji je ujedno i najpoznatiji predstavnik ove grupe programa, prvenstveno zato što je praktično besplatan. Takvi sustavi prikazuju tri osnovne boje: crvenu, zelenu i plavu najčešće u obliku kvadrata i s nekim znakom u sredini. Korisnik podešava kontrolu koja je najčešće u obliku klizača dok se znak ne stopi s okolinom. Da bi se to dogodilo treba se malo odmaknuti od monitora i škiljiti. Ako gledamo normalno i iz blizine nikada nećemo dobiti situaciju da se polje stopi u kvadrat jednolične boje.

Na žalost koliko se god trudili s takvim sustavom gotovo nikad nećemo dobiti ispravni prikaz na monitoru. Kako to izgleda možete pogledati u konkretnom primjeru, napravili smo kalibraciju najbolje što smo mogli i nismo s njom bili nimalo sretni. Štoviše neki monitori imaju problema s podešavanjem kontrasta, svjetline i temperaturom bijele točke. Tako je na primjer ideja proizvođača a se Samsung SyncMaster 193P kontrolira uz pomoć programa, a ne uz pomoć gumba, no na žalost taj program ne radi ni na jednom računalu na kojem smo ga isprobali. Tako zapravo ne postoji dobar način kontrole monitora bez odgovarajućeg sustava za kalibraciju. A mi smo na tom monitoru isprobali dva sustava.

Prvi je bio ColorVision Spyder2. Kalibracija je napravljena prema uputama i preporukama koje nam je prateći program ponudio. U paketu je došlo nekoliko programa, uključujući i program za izbor profila, tako da ne treba koristiti izbornik operativnog sustava. Prilikom profiliranja i kalibracije vodili smo se uputama proizvođača jer smo pretpostavili da je to situacija u kakvoj će se naći većina korisnika. Uvijek kad isprobavamo neki komad opreme koji ima više različitih opcija držimo se onih parametara koje preporuča proizvođač. Logika je jednostavna – netko tko se prvi put sretne s tim uređajem će i sam tako postupiti, a većina korisnika se neće micati od takve postavke. Kakav prikaz daje monitor kalibriran s ovim uređajem možete vidjeti na priloženoj slici.

Drugi uređaj kojeg smo isprobali bio je MonacoOPTIX s pripadajućim programima. I ovdje smo se vodili uputama proizvođača, a kako izgleda slika na monitoru kalibriranom s tim uređajem možete vidjeti na priloženoj slici. Slike su nastale tako da smo monitor fotografirali u potpunom mraku. One nisu potpuno vjeran prikaz jer je aparat unio neke svoje promjene, ali su prilično slične onome kako izgledaju na monitoru. Ovisno o tome kako je podešen vaš monitor vidjet ćete ih različito. Naš izbor je MonacoOPTIX koji je ujedno i brži u radu, ali i nešto kompliciraniji za upotrebu.

Na ovim primjerima možete vidjeti znatne razlike u prikazu kalibriranog i nekalibriranog monitora, ali i manje razlike u pristupu različitih proizvođača. Izborom parametara i uvjeta podešavanja te se razlike mogu smanjiti, no uvijek se treba voditi logikom da nisu svi stručnjaci u ovom polju i da neće isprobati brojne mogućnosti jer im nisu u potpunosti jasne. Za kraj evo i sve tri slike na istom ekranu kako bi ih mogli direktno usporediti. Testna slika je PDI Photo Test Target, prema našem mišljenju najbolja testna slika ikad napravljena, ovo je zapravo samo jedan mali dio te slike.