Psihologija crno bijelog fotografa

Način na koji fotograf promatra svijet potrebno je prilagoditi mediju

Prije otprilike dvije godine napisali smo tekst u kojem smo, onima koji se žele baviti crno bijelom fotografijom, savjetovali da se za maksimalni učinak prihvate starog dobrog crno bijelog filma. Sada otvaramo rubriku o crno bijeloj fotografiji koja će se uglavnom baviti digitalnom crno bijelom fotografijom, analogna odnosno kemijska, ponajviše će biti pozivana kao referenca. Što se promijenilo u tom razdoblju? Mnogo toga, a ponajviše tehnologija ispisa koja konačno omogućava digitalnoj fotografiji kvalitetni život na papiru. Teško je uopće opisati sve probleme s kojima se digitalna crno bijela fotografija borila kako bi dobila pravo na suživot, i sve načine na koji su ti problemi rješavani. Sad je to pravo ostvareno ne samo formalno, nego je konačno i zaživjelo na način da je u digitalnom obliku moguće dobiti istu ili čak bolju kvalitetu slike uz znatno manje problema, pogotovo ako od fotografije želite više od klasično razvijene fotografije. Stoga je došlo vrijeme da ponovo uronimo u svijet bez boje!

Otkuda krenuti? Od osnovnog problema koji se javlja kod korisnika digitalnih foto aparata - psihologije. Fotografi koji koriste crno bijele filmove drugačije percipiraju svijet od fotografa koji rade u boji, njihova mentalna slika svijeta je u sivim tonovima. Ovo nije lako naučiti, no oni su jednostavno bili prisiljeni tako raditi, nije bilo prijelazne forme kao što je digitalna slika u boji. Kako bi onda digitalni fotograf trebao pristupiti fotografiranju u slučaju kad želi da buduća fotografija bude u crno bijeloj tehnici?

Postoje dvije osnovne mogućnosti, fotografirati na klasičan način, a zatim sliku u nekom programu za obradu prebaciti u crno bijeli format, ili fotografirati tako da aparat bude prebačen na postavku u kojoj direktno generira crno bijelu fotografiju.

Prvi način omogućava veću fleksibilnost u pretvorbi, drugi način prisiljava fotografa unaprijed razmišljati o tome kako će fotografija izgledati u crno bijelom tonalitetu. Na sreću postoji i treći način, a taj je ujedno i najbolji za one koji u svijet crno bijele fotografije ulaze kroz digitalnu fotografiju - treba fotografirati u RAW + JPEG opciji s postavkom u kojoj JPEG dolazi kao crno bijela fotografija. Sada novopečeni crno bijeli fotograf može uvježbavati svoje viđenje svijeta u sivim tonovima, a neophodne korekcije kasnije napraviti u RAW datoteci ili iz nje generirati sliku u boji koju će optimalno pretvoriti u crno bijelu sliku - sve ovisi o tome koji RAW pretvornik i koji program za obradu fotografija koristi.

Teško je nekome tko nije radio u klasičnoj crno bijeloj tehnici objasniti važnost previzualizacije - umijeća da se ispravno predvidi tonalitet i odnosi tonaliteta na budućoj slici. Kroz metode pokušaja i pogreške novopečeni će fotografi uskoro shvatiti odnose i relacije slike u boji i slike u sivim tonovima - odnosno koji motivi dobro, a koji loše funkcioniraju u obliku crno bijele fotografije. Zašto bi to bilo tako važno kad danas imamo nebrojene mogućnosti za korekciju slike? Zato što je pretvorbom iz JPEG-a u boji, u JPEG kojeg smo lišili boje, slika koja nosi informaciju od 24 bita odjednom reducirana na sliku koja nosi informaciju od samo 8 bita. Svaka daljnja obrada i manipulacija može nas lako odvesti u probleme kao što su posterizacija i slični efekti koji nastaju kad je raspon tonaliteta u slici preskroman za potrebe intenzivne postprodukcije. Zato je RAW datoteka toliko bitna za kritično dobru fotografiju koju želimo povećati na veći format.

Na sreću kartice su postale jako pristupačne, kao i tvrdi diskovi velikih formata, a i cijena računalima u stalnom je padu tako da nas velike datoteke više ne trebaju zabrinjavati - zato nemojte zaobilaziti RAW format - naš digitalni negativ iz kojeg kasnije možemo dobiti fotografiju maksimalne kvalitete u kojem god želimo prostoru boje. Na žalost neki tipovi digitalnih fotografskih aparata ne dozvoljavaju direktno generiranje JPEG formata u crno-bijeloj tehnici u samom aparatu. Vlasnici takvih aparata morat će više vremena posvetiti proučavanju odnosa boje i crno-bijelog tonaliteta u nekom od računalnih programa kako bi nadoknadili direktno iskustvo crno-bijele slike odnosnu njezinu usporedbu sa scenom koja se nalazi pred objektivom.