Tekuća laminacija - zaštitno lakiranje fotografije

Zaštitno lakiranje fotografije ispisane na platnu poznato i kao tekuća laminacija u fotografiju je preuzeto iz slikarstva. Ako vam se čini neobično što fotografije ispisane na platnu treba dodatno zaštiti možda će vas informacija kako slikari već stoljećima premazuju slike zaštitnim slojem uvjeriti da to baš i nije tako neuobičajen postupak.

Samo manji dio fotografija završavaju u "fine art" obliku u kojem dobivaju pažljivi tretman i potrebnu zaštitu. Većinu fotografija, zbog njihovog lakog umnožavanja, tretiraju kao potrošnu robu. Kad se zna da će fotografija napravljena na papiru ili sličnoj podlozi biti izložena u uvjetima koji mogu uključivati velike promjene vlažnosti i temperature, pa čak i mehanička oštećenja u obliku abrazije na nju se nanosi dodatna zaštita u obliku tanke, prozirne samoljepljive folije. Takav se proces naziva laminacija fotografije. On će produžiti upotrebni vijek fotografije i omogućiti joj da neko vrijeme preživi u lošim uvjetima. No takva je fotografija već od samog početka osuđena na to da završi u košu za smeće. Ako ste ikada vidjeli kako izgleda stari, požutjeli, ispucali selotejp onda znate kako samoljepljiva plastična folija ne može izdržati dugo vremena bez promjene, a ta će se degradacija prenijeti na sloj pigmenta od kojeg je napravljena slika.

Platno se kao nositelj slike koristi od petnaestog stoljeća. Sitni "čvorići" koji nastaju kao posljedica tkanja daju grubu strukturu koja postaje sastavni dio slike. Ta struktura u sprezi s nanesenom bojom daje živost slici zbog raznolikosti refleksija koje se javljaju na neravnim površinama. Kad se netko odluči ispisati fotografiju na platno onda ona najčešće završava u obliku "fine art" fotografije. Platno je u fotografiji znatno teže pripremiti za prezentaciju pa se nitko neće s njime zamarati za kratkotrajnu upotrebu, pogotovo kad se u obzir uzme da je znatno skuplje od papira.

Za razliku od fine art fotografije isprintane na papiru koja najčešće završi ispod stakla, fotografija na platnu ima potpuno drugačiju sudbinu. Ona će završiti rastegnuta preko drvenog okvira, jer platno nije dovoljno kruto za uobičajene načine pripreme, a potom će biti izložena bez ikakve dodatne zaštite stakla ili pleksiglasa. Zato se na takvu fotografiju, kao i u slikarstvu direktno na površinu slike nanosi dodatni zaštitni sloj. U engleskom govornom području nazivaju ga "Varnish", a u novije vrijeme uobičajen je i izraz "liquid lamination", tekuća laminacija. Ovaj je izraz ušao u upotrebu kako bi se ovakav tip zaštite razlikovao od zaštite lijepljenjem prozirne plastične folije preko površine slike.

U slikarstvu se ovaj postupak zove i lakiranje. Slike su se premazivale prirodnim smolama na primjer: mastiks - smola grmlja Pistacia lentiscus (raste po Mediteranu), kolofonij - sastojak borove smole i smole drugih crnogoričnih drveća, a koristile su se i mnoge druge smole i voskovi. Danas se uglavnom koriste sintetičke smole koje mogu biti na bazi organskih otapala, uljnoj bazi, ali i na bazi vode.

Ulje na platnu prije lakiranja mora biti potpuno suho pa se po završetku slike čeka najmanje godinu dana kako bi se slika lakirala. Za tekuću laminaciju inkjet printa na platno treba pričekati znatno kraće, dovoljno je 24 sata, a gotovo uvijek se za laminaciju koriste akrilni lakovi na bazi vode.

Osim zaštite od abrazije, prašine, špricanja i ostalih vrsta opasnosti i nečistoća koje mogu zadesiti nezaštićenu fotografiju tekuća laminacija učvršćuje površinu, daje fotografiji osjećaj dubine i pojačava intenzitet boja i kontrasta, te tako doprinosi da fotografija izgleda znatno bolje nego bez premaza. Tekuća laminacija može slici dati i dodatni sjaj ako koristimo odgovarajući lak, naime oni se proizvode u dvije osnovne varijante: sjajni i mat, a često se može naći i polumat odnosno saten verzija, koja se u stvari lako dobije miješanjem sjajne i mat. Omjere možemo odabrati po volji i tako dobiti više ili manje sjajnu površinu.

U fotografiji se javlja još jedna važna posljedica lakiranja platna, to je zaštita površine slike od korozivne atmosfere te samim tim i od blijeđenja boje, mnogi su lakovi ujedno i zaštita od UV zračenja što dodatno pospješuje trajnost slike. Za razliku od ulja na platnu na kojem se nalazi debeli nanos boje (zato ga i treba sušiti godinu dana prije lakiranja) fotografski ispis na platnu znatno je tanji, pa samim tim i osjetljiviji na sve faktore koji uzrokuju blijeđenje, stoga je tekuća laminacija fotografije na platnu danas sasvim uobičajena procedura.

Tekući laminat moguće je nanositi špricanjem, kistom ili valjkom, a moguće je koristiti i posebne uređaje kroz koje se provlači platno i koji ostavljaju jednoličan i precizan sloj laminata. Bolje je nanijeti više tankih slojeva, pri čemu je potrebno pričekati da se svaki prethodni sloj dobro osuši.