Crno bijelo ili boja

Postoji više načina za dobivanje crno bijele fotografije. Kojeg koristiti?

Filmovi u boji

Fotografski početnici često postavljaju jedno sasvim logično pitanje: zašto ja ne bih fotografirao u boji, a ako želim crno bijele fotografije jednostavno ih napravim iz negativa u boji? U teoriji ovo je sasvim izvedivo, pa čak i u praksi, ali rezultat nisu slični onima koje bi dobili da je rađeno s klasičnim crno bijelim negativom. Zašto? Razloga je nekoliko. Klasični crno bijeli film nema istu spektralnu osjetljivost kao film u boji pa će njegova interakcija s bojama u kadru dati drugačiju tonsku skalu, nadalje razvijeni filmovi u boji imaju drugačiju strukturu, dok je kod crno bijelih negativna slika napravljena od sitnih čestica srebra kod filmova u boji ona je sastavljena od mrljica boje raspoređenih u tri sloja.

Dinamički raspon crno bijelih filmova puno je veći od raspona filmova u boji, što znači da će kod kontrastnih scena biti detalja u krajnje svijetlim i tamnim djetlovima koje kod filma u boji nećemo vidjeti. Daljnje razlike nastaju kod izrade pozitiva. Na negativu u boji postojat će područja obojena u crveno, a papir za izradu crno bijelih fotografija ne reagira na tu boju, na tom će mjestu kod izrade fotografija ostati bjeline. Taj se problem može riješiti upotrebom pankromatskog crno bijelog papira, papira koji je osjetljiv na sve boje, pa i crvenu, no to znači da fotografiju treba raditi u potpunom mraku, kao da izrađujemo fotografiju u boji. Zašto onda ne izraditi crno bijelu fotografiju na papiru u boji? I to je moguće, no fotografija će gotovo uvijek imati lagano obojenje, ako čak i uspijemo dobiti fotografiju bez obojenja ona je napravljena na papiru koji ima istu strukturu kao i film, sastoji se od mrljica boje, a ne od čestica srebra, kao klasična crno bijela fotografija, a to ostavlja drugačiji dojam.

Boja ili crno bijelo? Životopisna fotografija u boji napravljena s Kodak Portra 400 UC filmom i njezine dvije crno-bijele izvedenice. Konverzije u crno bijelo je napravljene su u računalu.

Prva crno bijela slika prikazuje kako bi izgledala fotografija da je snimljena s klasičnim crno bijelim filmom koji ima manju osjetljivost u crvenom djelu spektra. Takav film slabije reagira na crvenu boju pa ona izgleda tamna, tamo gdje s nalazi crvena film ne reagira, kao da i nema svjetla jer ga nema što potaknuti na reakciju.

Kakvu bi sliku dobili kad bi fotografiju izrađivali iz negativa u boji? Evo kako izgleda negativ bez narančaste maske, maska nije važna u procesu izrade fotografije, zbog nje će samo biti potrebna duža ekspozicija. Standardni papir (kao i film) slabo je osjetljiv na crvenu boju (kako bi fotograf mogao raditi pod crvenim svjetlom), stoga će on slabije reagirati na plavu pozadinu koja je u negativu u nijansi narančasto-crvene boje. Crvena boja na negativu postaje plava, a na nju je papir izrazito osjetljiv stoga i u ovom načinu izrade fotografije crvena slova postaju crna.

Bitna je razlika u pozadini koja sada zbog svoje boje nije u stanju dovoljno potaknuti ekspoziciju u papiru i pozadina postaje vrlo svjetla. Da je fotografija izrađena na crno-bijelom papiru iz negativa u boji oni bi izgledala poput ovdje prikazane druge po redu crno bijele slike. Kao što vidimo rezultati su u potpunosti različiti.

Kromogeni filmovi

Netko je jednom došao na ideju pojednostaviti život fotografima koji se bave crno bijelom fotografijom pa je proizveo filmove u boji koji daju crno bijele negative. To su kromogeni filmovi, oni su u potpunosti jednaki filmovima u boji osim što umjesto mrljica u tri boje imaju crne mrljice u sva tri sloja i nemaju narančastu masku potrebnu filmovima u boji. Ideja je jednostavna, film je nakon snimanja moguće razviti u bilo kojem express foto studiju i time smo fotografe riješili petljanja s razvijanjem filmova. Mane ovih filmova su jednake kao kod filmova u boji, različita spektralna karakteristika i mrljice umjesto čestica što znači da je za optimalno povećavanje potrebna potpuno difuzna rasvjeta u aparatu za povećavanje koja u kombinaciji s takvim filmom prigušuje lokalni kontrast, mikro kontrast i konturnu oštrinu. To se često pokušava kompenzirati kontrasnijim papirom za povećavanje što dovodi do grubih prijelaza u tonalitetu i smanjuje broj nijansi na konačnoj fotografiji. Kromogeni su filmovi dobri za fotografa rekreativca koji ne traži tehničku izvrsnost fotografije i radi strojna povećanja do 10 x 15 ili klasična do 13 x 18 cm. Neki poznati fotografi krajolika u potpunosti koriste taj tip filma, no sve fotografije koje naprave prolaze kroz intenzivnu obradu različitih vrsta toniranja, a kod snimanja često koriste mekocrtajući filtar.

Digitalna crno bijela fotografija

Svaki digitalni foto aparat u mogućnosti je proizvesti crno bijelu fotografiju. Kod upotrebe digitalne tehnologije postavljaju se nova pitanja. Prvo je pitanje treba li raditi u boji pa fotografiju pretvoriti u crno bijelu u nekom programi za obradu slike ili iskoristiti mogućnost aparata da napravi crno bijelu fotografiju. To svaki vlasnik aparata treba pronaći sam. Kvaliteta tako dobivene fotografije ovisi o računalnim algoritmima, čak i Photoshop nudi više načina za uklanjanje boje i oni daju različite rezultate. No osnovni problem koji se javlja kod korisnika digitalnih foto aparata i onih koji misle da će s negativa u boji raditi crno bijele fotografije nije tehnologija nego psihologija. Fotografi koji koriste crno bijele filmove drugačije percipiraju svijet, njihova mentalna slika svijeta je u sivim tonovima. Ovo nije jednostavno naučiti, no imajući takvu sliku u glavi fotograf može napraviti ono što je Ansel Adams nazvao previzualizacija i već kod snimanja napraviti potrebne korekcije filtrima, zatim kod razvijanja filma podesiti kontrast i na kraju u tamnoj komori sve dotjerati tako da izgleda onako kako je on to zamislio prilikom fotografiranja. Mnogi fotografi rade danas na sva tri načina, digitalno, filmom u boji i klasičnim crno bijelim filmom, no oni točno znaju ne samo tehnološke prednosti i nedostatke pojedinog sustava u cjelini što uključuje i sustave obrade i ispisa, nego i psihološke postavke potrebne za dobivanje optimalne fotografije u pojedinom načinu rada. Svaki od tih načina zahtijeva drugo stanje uma i drugačije gledanje svijeta. Upravo je to, a ne tehničke slabosti ili prednosti, razlog što neki iskusni fotografi ne mogu prihvatiti digitalnu fotografiju i što većina onih koja je u svijet fotografije ušla preko digitalnih foto aparata ne može shvatiti zašto još film još uvijek toliko raširen. Želite li se baviti crno bijelom fotografijom zaboravite digitalni foto aparat, filmove u boji i kromogene filmove, za to vam treba klasični crno bijeli film, a prilikom snimanja nemojte paralelno raditi u boji i crno bijelo.