Percepcija fotografije

Fotografiju percipiramo na drugačiji način od stvarnog svijeta kojeg promatramo direktno. Koje su razlike? Prilikom promatranja fotografije razlika je u načinu i trajanju gledanja.

Fotografiju najčešće promatramo duže nego što bi promatrali objekt koji je na fotografiji. Kao primjer možemo uzeti modnu reviju i fotografiju s revije. Manekenke se kreću po pisti i prizor kojeg promatramo je u kontinuitetu drugačiji, čak i ako mislimo da smo zapazili neko manje odstupanje u šminki ili frizuri, zbog stalne promjene u onom što vidimo često ne možemo u to biti sigurni. Osim toga tu su i ostala događanja, publika, fotografi, glazba, poznate ličnosti; a čujemo i komentare osoba koje su blizu nas – sve to odvlači koncentraciju od detalja – percipiramo ambijent kao cjelinu – zvuk, sliku, mirise, dodire.

Fotografiju promatramo duže i kritičnije, bez smetnji i podražaja ostalih osjetila. Svaka nesavršenost će se pokazati i jasno isticati. Direktno promatranje neke scene ima prostornu i vremensku komponentu dok fotografija ima samo prostornu komponentu, vremenska je "zamrznuta" u trenutku kad je fotograf pritisnuo okidač. Fotografija prikazuje isječak vremena, djelić sekunde zamrznut za vječno trajanje. Osim toga naš vidni sustav statičnu sliku percipira na drugačiji način.

Što prvo privlači naš pogled u fotografiji?

Područje izuzetnog kontrasta – tonskog i kromatskog.
U tonski izbalansiranoj fotografiji svijetli dijelovi.
Morfološki (grč. Morfe – oblik) ljudi i ljudsko lice.
Lice je najvažnije na fotografiji na kojoj se nalaze osobe, a na licu pažnju prvo privlače oči.

Fenomen ljudskog lica

Lice je za ljude fascinantna pojava već od početka života. Istraživanja su pokazala da je fascinacija ljudskim licem urođena, a ne naučena pojava. Kod malih beba, lice znači sigurnost, hranu, povezanost s majkom. Bebe nauče razumijevanje određenih izraza lica puno prije nego što nauče govoriti. Neverbalna komunikacija – govor tijela i izrazi lica, čine čak 55% komunikacije među ljudima. Verbalna poruka – značenje riječi prenosi samo 7% značenja, a vokalni dio – ton glasa i pridruženi zvukovi čak 38%.
Kroz brojne psihoanalitičke seanse ustanovljeno je da se tek nekolicina ispitanika može sjetiti govorne komunikacije u dobi mlađoj od 2 godine. U te prve 2 godine života uglavnom pohranjujemo vizualne informacije, ponajviše o licu. Ljudsko je lice toliko značajno u komunikaciji da je za potrebe komuniciranja elektronskom poštom i ostalim oblicima komuniciranja preko Interneta (chat, forum, news) usvojen cijeli niz znakova koji simuliraju izraze lica:

:-)    ;-)            :-(    ;-(            =:o

Lice možemo predstaviti sa samo nekoliko znakova; "vidimo" ga u oblacima, u godovima drveta, u oblicima stijena i igri plamena.