Što je portret

Portret je prema većini rječnika slika koja vjerno prikazuje neku osobu, osobito poprsje.

To bar ne bi trebalo biti teško, jer fotografija je najbolji medij za jednostavno dobivanje sličnosti, zar ne? U osnovi je tako, ali uvijek se zahtijeva bolje, više, kvalitetnije. Tako je u početku postizanje sličnosti bilo primarno, emulzije su bile slabo osjetljive na svjetlo, ekspozicije su trajale i do 30 sekunda pa je uspjeh bio dobiti fotografiju na kojoj se osoba nije pomaknula.

Da bi osigurali nepomičnost svojih klijenata u fotografskim su studijima imali posebne uređaje koji su im držali glave, a ponekad i tijelo.

Napretkom fotografije portret je polako postajao kompleksniji uradak. Uskoro se očekivalo da se na portretu na određeni način prikažu karakter i osobnost. Tako je portret prestao biti puka zabilješka izgleda te je u svojim najboljim postignućima postao izjava tko i što je osoba na slici. Edward Weston je napisao: "Osnovni cilj portretnog fotografa je pokazati osobu ispred objektiva na način da se prenese njezina životnost.

Cilj portreta nije napraviti mapu lica ili površnu sličnost već prenijeti suštinu osobe na fotografiju, ne pokazati izgled osobe, nego što osoba zaista je." Ovu bismo kategoriju mogli nazvati psihološki portret, za razliku od ovakvog pristupa kojem je cilj pokazati suštinu portretirane osobe postoji i drugačiji pristup kojeg možemo nazvati komercijalni portret.

Komercijalni portret je dio fotografije u kojem možemo povući najviše paralela sa slikarstvom. Tradicionalan, slikarski, portret pokušavao je što više laskati, prikazati portretiranu osobu mlađom, ljepšom, privlačnijom, zato su vješti slikari koji su mogli napraviti sličnost na različit način uvijek bili na cijeni. Do današnjeg dana portret je zadržao takvu dozu sitne laži, čak i u fotografskom obliku. Retuš je dugo bio standardna procedura svih snimateljskih studija. Kad se u studio uslijed ekonomskih razloga ušuljao 35 mm format kojem je zbog malih dimenzija nepraktično retuširati negativ, retuš je rađen na pozitivu.

Uspon digitalne tehnologije uveo je jednostavnu obradu slike, urediti portret je lakše no ikad. I kod snimanja se koriste trikovi. Rasvjeta se podešava tako da se mane sakriju, a vrline istaknu. Portret i dalje ocrtava karakter, ali naglašava potrebno, političari na portretima imaju herojske karakteristike; fotomodeli, glumice i manekenke djeluju poželjno, a vojnici pobjednički ili opasno. Ljudske jedinke nisu jednostavne, uvijek imaju više lica i naličja. Ono što rade na poslu i u slobodno vrijeme može biti u potpunoj suprotnosti. Svrha komercijalnog portreta je udovoljiti njihovim željama i prikazati ih kako oni sebe žele prikazati javnosti.