Format ispisa

Višak papira ili rezanje slike?

U indijskom epu Mahabharata postoji jedna epizoda koja podsjeća na onu s Edipom i Sfingom - junak sreće čudovište koje prijeti da će ga pojesti, ako ne uzmogne ispravno odgovoriti na njegovu zagonetku. Pitanje glasi: "Što je najčudnije na svijetu?" Naš junak odgovara: "Najčudnije je to, što svakoga dana ljudi umiru, a preostali se ponašaju kao da će živjeti vječno". Na taj odgovor čudovište nema što prigovoriti, te ga pušta.

U našem slučaju, na pitanje "što je najčudnije" odgovor mogao bi glasiti "najčudnije je to, što većina ljudi koristi digitalce s omjerom stranica slike 4:3, a praktički nije moguće naći foto lab koji u ponudi ima papir s 4:3 omjerom stranica". Svi standardni formati, poput 15x10, omjera su 3:2, koji je prilagođen 35mm filmu. Ja stvarno ne znam kakvog poslovnog smisla ima uništavati ljudima fotografije forsiranjem na pogrešan format, umjesto da naprosto nabave opremu koja je prilagođena digitalcima. Dok su digitalci bili slabo zastupljena tehnologija u povojima, to je imalo smisla, ali danas, malo mi je čudno kad odnesem stotinjak fotografija na CDu u lab da mi naprave otiske, i ne mogu naći niti jedan jedini primjereni format. Onda to završi izborom klasičnog 15x10 formata s croppanjem "viška", s poprilično jadnim rezultatima.
Da sad ne pričam o foto-albumima, koji su također dimenzijama prilagođeni 15x10 formatu. Kao da vlasnici foto labova i proizvođači takvih stvari žive u nekom svom paralelnom svemiru, odbijajući prihvatiti realnost.

Danijel Turina

Kategorija: 
Foto Naklapanja

Objavljeno: 28.01.2006.