Umjetnost predočivanja

Pohvala vizualnosti pred fotografijama Geze Lenerta

Umjetnost predočivanja, fotografa Geze Lennerta iz Novog Sada.
Izložba je postavljena u galeriji Fotokluba Zagreb, Ilica 29/3 Zagreb, otvorenje je u utorak 12. lipnja 2007. godine, s početkom u 20 sati. Izložba ostaje otvorena do 2 srpnja 2007. godine. Geza Lennert je dobitnik prestižne Nagrade Tošo Dabac - Fotokluba Zagreb iz 1991. godine. Glede na to, da mu tada nagrada nije uručena, to će biti učinjeno prigodom otvorenja njegove izložbe fotografija.

Nagrada se dodjeljuje u obliku Plakete Tošo Dabac i Povelje.

Nagrada Fotokluba Zagreb pod nazivom - Tošo Dabac, ustanovljena je 1975. godine. Od tada pa sve do danas dodjeljuje se svake godine pojedincima za postignute uspjehe u domeni fotografije, a posebno za rezultate postignute u izlagačkoj djelatnosti, razvoju fotografskih djelatnosti u klubu, te za razvoj i promicanje fotografskih djelatnosti i fotografske kulture u zemlji i šire na međunarodnom planu. Po pravilu, nagrada se dodjeljuje jednom članu Fotokluba Zagreb i jednom istaknutom foto umjetniku izvan kluba.

Sada gotovo i nema više sumnje, da je vizualno-slikovna komunikacija žanr XXI. stoljeća i da u tome – zahvaljujući eksplozivnom razvoju računalne tehnologije i interneta – fotografija ima posebno mjesto. Ta istaknuta uloga, zajedno s novim potrebama, postavila je nove izazove pred umjetnike fotografije koji – ako žele ići u korak s razvojem i odgovoriti tim izazovima – moraju svoj umjetnički izraz, svijet forme svojih priopćaja, gotovo potpuno prekodirati u razmjerno kratku roku s obzirom na pojavu digitalnih fotoaparata, na njihov brz tehnološki razvoj i široku popularnost, dakako uz nove mogućnosti računalne obradbe slike. Bilo je onih koji se nisu latili nimalo laka zadatka tog umjetničkog prestrojavanja, ali bilo je i takvih majstora fotografije – među kojima je i Geza Lenert – koji su taj izazov prihvatili, što je podrazumijevalo ne samo umjetničku obnovu fotografije,
već i usvajanje novih tehnologija i tehničkih mogućnosti.

Početkom XXI. stoljeća fotografija nije više samo fakto-grafija, nije više samo zrcalo postavljeno pred čovjeka i njegov okoliš, već je to puno složenija, veoma važna datoteka koja prenosi kodirane emotivno-umjetničke poruke. Rekli bismo, jedna od osnovnih jedinica one nove vizualne kulture, koju zapažamo na gotovo svakom koraku te koja već ima i te kako istaknutu društvenu ulogu, dok joj njezini najbolji predstavnici uobličuju nov umjetnički jezik.

U tom, rekli bismo, prijelaznom razdoblju umjetničke fotografije, slike Geze Lenerta ugodno osvježuju; na njima se jasno očitava umjetničko-tematska transformacija od eksperimentalnih pokušaja sedamdesetih godina prošloga stoljeća do današnjih dana, do uobličenosti zrela, pročišćena individualna umjetničkog nazora.

Bilo bi teško i, dakako, neodgovorno zgusnuti u jedan jedini naziv fotografsku ars poeticu Geze Lenerta; ars poeticu koja je ujednačeno dozrijevala nekoliko desetljeća. Ipak, vjerojatno se može vrlo sažeto nazvati, recimo, predodžbenom umjetnošću, jer nam njegove fotografije žele predočiti onaj drukčiji svijet, koji je samo umjetnik vidio i koji naše oko redovito ne zapaža. A tom (umjetničkome) svijetu isto tako pripadaju modre podvodne kompozicije što svjedoče o njegovoj ljubavi prema prirodi i uz to predočuju ljepotu i slobodu ljudskoga tijela, čini se, u izvanzemaljskom ambijentu; zanimljive su i njegove, na neobičnu fondu kraških predjela rađene »kompozicije tijela«, u kojima sumorne, grube stijene kontrapunktiraju ljepotu i nježnost ženskoga tijela; tu su i njegove urbane fotke zanimljivih ljudskih lica, zatim eksperimentalne »grafike« ženskoga tijela, duhovite »trojne metamorfoze«, ali i one »obrađene« kreacije koje podsjećaju na djela Andyja Warhola.

U djelima Geze Lenerta zamjetljiva je čistoća tema koje, uz intenzivne boje, svjedoče o sazrelu ili, drugim riječima, pročišćenu stvaralačkom poimanju svijeta.

Po mišljenju znalaca, razumijevanje umjetničke fotografije ili, preciznije, dekodiranje umjetnikove poruke zahtijeva od promatrača stupanj emotivno-umjetničkoga senzibiliteta daleko veći od uobičajenoga. Ali jedno je sigurno: svaka pojedina slika kazuje nešto razumljivo te isto gotovo svakomu od nas, ali je istodobno zamalo svatko razumije sasvim drukčije, odnosno kao nešto posebno i drugo. I valjda je to tako i u redu.

Fotografija, kao sredstvo komunikacije između umjetnika i gledatelja, ima sažet emotivni naboj. Pobuđuje ili posreduje različita raspoloženja. Uz izložene bi slike Geze Lenerta možda trebalo obratiti pozor na to kako se, recimo, doimlju prividi, što znači posvetiti više pozornosti emocijama koje u nama pobuđuju, te kakve su to i kolike emocije. Nedvojbeno je da te fotografije svojim univerzalnim porukama emotivno ispunjuju promatrača, nezavisno od toga jesu li izložene u Novom Sadu,
Oradei, Craiovi ili pak u Zagrebu.

Ferenc Nemet

Geza Lenert (Lennert Géza) Budimpešta, 24. kolovoza 1952., fotograf

Osnovnu školu i Kemijsko-tehnološku srednju školu završio u Novom Sadu (1971).

Izučio fotografski zanat (1977), zatim na Višoj Tehničkoj Školi u Zrenjaninu stječe zvanje inženjera kemijske tehnologije (1978). Kao samostalni fotograf, novinski fotograf i novinar radi gotovo tridesetak godina: asistent snimatelja u Televiziji Novi Sad (1979. – 1981.), novinar-fotoreporter u redakciji Jo Pajtaš (Dobar drug) od 1981. Direktor je Amicus-Jo Pajtaš doo., izdavača dječjih listova na mađarsko jeziku u Srbiji Jo Pajtaš i Mezeškalač (Medenjak) od 1996., a glavni i odgovorni urednik listova Jo Pajtaš i Mezeškalač od 2000.). Umjetničkom fotografijom bavi se od 1969., a svoje uratke izlaže već od 1971. godine. Dosad je izlagao na tridesetak samostalnih, a sudjelovao na više od 500 kolektivnih izložaba, u zemlji (Jugoslaviji, odnosno Srbiji) i inozemstvu.

Posebno se ističe izvrsnim podvodnim fotografijama, a pažnju javnosti i stručnjaka na sebe skrenuo je i majstorskim akt-fotografijama.

Dugogodišnji član predsjedništva Foto-kino kluba "Branko Bajić" iz Novog Sada i Foto saveza Jugoslavije, a nakon raspada bivše države postaje član Umjetničkog savjeta Foto saveza Srbije i Foto, kino i video saveza Vojvodine. Kao ugledan fotografski umjetnik, svoja iskustva prenosi na mlađe izvanredno koncipiranim predavanjima i znalačkim instrukcijama. Rado je viđen i kao član žirija ili pak kao selektor mnogobrojnih izložaba fotografija u zemlji i inozemstvu. Nagrađivan je brojnim (više od stotinu) nagradama i priznanjima.