Taj predivni svijet

Donijet ću ti šaku mora,
ili komad plavog neba, il mi piši što ti duša treba.

Mladen Juričić
Restrospektivna izložba fotografija
Galerija Spot Fotokluba Zagreb, Ilica 29 Zagreb
14. do 27. veljače 2006.godine

Taj divni svijet

Donijet ću ti šaku mora,
ili komad plavog neba,
il mi piši što ti duša treba.
M.J.

Upravo tako: donijet ću ti šaku mora, ili komad plavog neba, il mi piši što ti duša treba, a ja ću to snimiti i donijeti ti kao dio života u čudesno šarolikom i mnogolikom svijetu fotografije, kao da nam ovom retrospektivnom izložbom poručuje Mladen Juričić. Majstor s kamerom u ruci koji fotografije oblikuje gotovo kao što slikari kistom oblikuju svoja platna. Jer njegove fotografije prepoznajemo baš kao nadahnute slikarske uratke.

Sklon akribiji i urednosti, umjetnik nam je ovdje podario probrane fotografije, kronološki i sadržajno poredane, tako da precizno možemo pratititi njegov fotografski život koji traje od onih davnih varaždinskih foto-dana do danas. Vidljivi su i prepoznatljivi rani radovi i sve one promjene njegova umjetničkog puta, zanatskoga usavršavanja i stvaralačkog sazrijevanja. Gotovo na svakoj izloženoj fotografiji uočava se put od učenika do učitelja. Učio je od iskusnijih kolega fotografa, pratio kritike i analize domaćih i svjetskih majstora Edwarda Steichena, Toše Dabca, Bresona…
Posebno ističe izložbu fotografija The family of Man, Edwarda Steichena, velikog umjetnika, čija djela zauzimaju jedno od najviših mjesta u povijesti fotografije.

Juričićeva široka kultura, maštovitost i učenost nastala je proučavanjem djela brojnih svjetskih fotografskih umjetnika, viđenih i proučenih u četrdesetak svjetski najpoznatijim svijetskim muzejima, koje je obišao na svojim čestim diplomatskim i privatnim putovanjima. Likovnu kulturu, pak, usavršio je čestim druženjem sa zagrebačkim slikarima iz majstorske radionice profesora Krste Hegedušića, prije četrdesetak i više godina, od 1960. do 1965. godine. Ta su druženja toliko utjecala na njega da su klasične likovne kompozicije postale sastavni dio Juričićevih fotografija.
Razigran i radoznao kao dječak, neprestano istražuje svijet oko sebe, tražeći one najupečatljivije fotografske motive. Jednako one neobične, kao i one obične, rekao bih svakodnevne. Kad bi ih prepoznao kao takve, promatrao bi ih i dalje tražeći sebe u njima. Takvim načinom rada dovodi nas do svoja osnovna tri stvaralačka čina: promatranje, snimanje i analiza. Tri čina kao u kazališnoj predstavi. Kao što to u teatru čini Shakespeare ili Ranko Marinković. Ili kao što to u slikarstvu obilježava Krležina likovna erudicija.

Promatranje motiva ili događaja predstavlja najistaknutiju točku u njegovom stvaranju. Nije brz na okidaču. Tek kad dobro prouči motiv pritisne na okidač. Za Juričića je promatranje mnogo više od pasivnog zaustavljanja. Promatranje je aktivnost duha. Vidjeti i uočiti ne znači samo primiti, već odabrati, uskladiti, upotpuniti, odbaciti nepotrebno i učiniti motiv svjesnim. Optičko iskustvo, dosjetljivost, smisao za suštinsko, duh sadašnjice i brzina djelovanja i uočavanja, prije svega ljudskog senzibiliteta i osjećaja, daju njegovim fotografijama, posebno onim iz serije life, duboku snagu doživljenog. Posebno nas oduševljava Juričićevo stvaralačko suosjećanje i sudjelovanje u snimljenom materijalu. Zato su njegovi portreti, krajobrazi i life fotografije duhovna svjedočanstva života koji nas okružuje i kroz koji lako prolazimo, bez obzira na kategoriju vremena ili prostora.

U Juričićevim fotografijama kao da vidimo sve ono što je mislio prilikom stvaranja, sve one tankoćutne emocije koje nesebično dijeli s promatračem. Upravo sve to čini ovu retrospektivu - antologijskom. Tu je sve: od impresionistčkog interesa za prirodu, preko psihološkog propitivanja portreta, do analitičkog odnosa prema obliku, odnosno formi i sadržaju. Dakako, dominira tankoćutnost autora, koju prepoznajemo u ozračju i lirskom doživljaju krajobraza, životu ulice, kavane, trga i odličnih portreta. Fotografije nam otkrivaju ono što je zaista lijepo u ljudskoj egzistenciji. U Juričićevoj osebujnoj dokumentarnosti lako uočavamo ono što dokumentarnosti daje nenadmašnu umjetničku vrijednost – poeziju.

I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. Upravo se s tom božanskom svjetlošću poigrava Juričić; bilo da je riječ o igri svjetla i sjene u pijesku na obalama Drave, odsjajima valovitog mora ili rijeke ili pak u vlatima trave, sagovima lišća i cvijeća, na putovanjima u SAD, Iranu, Njemačkoj, Kubi, Tunisu, Kini i uzduž i poprijeko po svojoj domovini Hrvatskoj. Za Juričića je svjetlo najznačajniji čimbenik za stvaranje atmosfere slike. Usaglašavajući svjetlo i sjenu, dakle tamno i svijetlo, crno i bijelo, Juričić uspijeva izreći vlastiti umjetnički sud o izabranom motivu, postižući široku valersku skalu. Lirski ugođaj vlada na njegovim fotografijama prirodnog i urbanog pejzaža. Kontinuirano bavljenje fotografijom rezultiralo je pročišćavanjem kompozicijskih rješenja u likovnom smislu. Juričić je u svojim kasnijim fotografijama izrez fotografske slike usmjeravao na detelj, određujući mu ulogu primarnog motiva, držeći se poznatog stava - manje je više.

Uvijek osluškujući impulse vremena, Juričić je i novim temama i motivima pristupao istim žarom kao i svojim negdašnjim opredjeljenjima, stvarajući tako impresivan umjetnički opus.

Vinko šebrek

MLADEN JURIČIĆ

Diplomirani ekonomist, diplomat i fotograf

Mladen Juričić rođen je 4. studenoga 1937. godine u Velikom Grđevcu. Od 1938. do 1960. godine živi u Varaždinu, gdje završava osnovnu i srednju školu. Od 1955. godine je član Fotokluba Varaždin, a dvije godine kasnije, 1957., s nepunih dvadeset godina, izlaže na III. republičkoj izložbi foto-amatera početnika u Zagrebu, te na tri među-klupske izložbe: u Varaždinu, Dubrovniku i Banja Luci.

Kao student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu postaje član Fotokluba Ekonomija, u kojem nastoji pomiriti dvije ljubavi: ekonomiju i fotografiju. Ubrzo je postao rado viđen kolega, vrijedan student i izvrstan foto-umjetnik. Kao foto-umjetnik sudjeluje na brojnim izložbama fotografije studenata foto-amatera. Postaje predsjednik i moderator djelatnosti u Fotoklubu Ekonomija. Organizira brojna predavanja, foto-radionice i tečajeve za studente početnike. Istodobno izlaže na brojnim skupnim izložbama foto-klubova tadašnje države Jugoslavije. Iz tog vremena pamtimo njegovu izuzetnu serija fotografija velikog formata s omladinskih radnih akcija. Prvu samostalnu izložbu priređuje u zagrebačkom Studentskom centru, 1961. godine
U Fotoklub Zagreb učlanjuje se 1960. godine. Od tada do danas, Mladen Juričić je ostao vjeran, rekli bismo, bojama našeg Fotokluba Zagreb, pa i onda kad je, kao diplomata, službovao izvan granica svoje domavine.

U Fotoklubu Zagreb dolazi do njegove pune i zrele fotografske aktivnosti. Do sedamdesetih godina, prošlog stoljeća, sudjelovao je na šezdeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dakako, njegovi radovi bivaju vrlo brzo prepoznati kao umjetnički uradci, pa biva nagrađen s trinaest nagrada, od kojih su tri prve, četiri druge, tri treće, jedna brončana plaketa i više pohvala. Njegova fotografija U ritmu rocka, uvrštena je u Almanah Zagrebačke fotografije 1978. godine. a kolekcija njegovih fotografija danas se čuva u Zbirci hrvatske fotografije u Fotoklubu Zagreb.

Od 1971. godine ne izlaže svoje radove, premda se i dalje bavi fotografijom, posebno onom dokumentarnom. U tom je neizlagačkom dijelu života usavršavao i proširivao svoje fotografsko znanje, snimao i uredno slagao filmove i fotografije u serije i cikluse, vezane za određene događaje, prirodne fenomene, države koje je obišao kao turist ili diplomatski predstavnik Republike Hrvatske ili zanimljive objekte. Tako je nastao golem opus zanimljivih fotografija, od kojih je ovdje izložen samo dio.

Vinko Šebrek