Sijevanje duhovnosti

Rafael Podobnik član Fotokluba Nova Gorica izlaže u Fotoklubu Zagreb

Fotoklub Zagreb ima čast pozvati Vas na otvorenje izložbe fotografija Rafael Podobnik, člana Fotokluba Nova Gorica, Slovenija pod nazivom SIJEVANJE DUHOVNOSTI u utorak, 21. studenog 2006. u 19 sati u Galeriji SPOT Fotokluba Zagreb, Ilica 9/III, Zagreb. Izložbu će otvoriti Nj. E. g Milan Orožen Adamič, veleposlanik Republike Slovenije u Republici Hrvatskoj.

Sijevanje duhovnosti, pod ovim je nazivom Rafael Podobnik prosinca 2000. godine priredio retrospektivnu izložbu u gradu Kromberk kraj Nove Gorice, na kojoj je predstavio svoj životni fotografski opus u 24 ciklusa. Za izložbu u Fotoklubu Zagreb je iz tog opsežnog opusa, izabrao sedamdeset fotografija iz šest ciklusa, koje ovdje izlažemo pod naslovima: Naplavine, Putopisni zapisi, Traženi trenuci, Osobe, Mozaici i Snovi fotografa. Držali smo da ćemo ovim izborom najprikladnije pokazati i prikazati izuzetno uravnotežen presjek Podobnikovog životnog i umjetničkog fotografskog stvaranja.

U Podobnikovoj fotografskoj umjetnosti, prepoznajemo gotovo savršen spoj pjesničkog i likovnog stvaralaštva, sadržanom u formalnim kvalitetama; u nerazdruživom skladu; znalački odabranom izboru motiva i savršenom ugla snimanja, što ovoga vrsnika slovenske i europske foto-umjetnosti, na prvi pogled, odvaja od znanih nam umjetničkih pravaca. Opus mu je tematski i stilski širok i kreće se u onim čudesnim stazama, tamo od piktorijalne fotografije do apstraktnih istraživanja i reporterskog bilježenja. Umjetnički pristup svakome uratku ostaje u klasičnim i vrlo često, u neoromantičarskim vodama autorskoga izražavanja. U tom kontekstu gledamo i prepoznajemo i ove odabrane cikluse.

Ciklus Naplavine jedna je od najinspirativnijih cjelina opsežnog mozaičkog Podobnikovog fotografskog stvaralaštva. Te nam njegove naplavine bude želju za sustavnijim upoznavanjem njegovog cjelovitog opusa. Riječ je o fotografijama različitih predmeta, pronađenih na morskim ili riječnim obalama, u kojima fotograf bilježi svoj odnos s njima, gotovo istodobno s naplavinama pronađenih u različitim ljudskim svijestima i njihova i suodnosa, i poimanja prirode. Ciklus je prepun metaforičnih poigravanja, suodnosa između naplavljenih predmeta sa sredinom i ostalim susjednim predmetima, a unatoč anarhoidnosti svoje razlomljene, mozaičke strukture, ove se fotografije, na kraju, sklapaju u romanesknu cjelinu.

Putopisni zapisi čine niz fotografija dokumentarnih i umjetničkih kvaliteta. Vječni, neumorni i, gdjekad, romantični putnik, jednako je zaljubljen u ono što ga okružuje, bilo da je riječ o najbližem susjedstvu ili o dalekim prostranstvima; bilo da je riječ o drevnim civilizacijama, modernoj arhitekturi ili najsuvremenijim interijerima. Za ovu prigodu odabrao je motive prirodnih i urbanih pejzaža, puste gradske prizore... Njegovi putopisni fotografski zapisi osobita su vrsta odnosa prema svijetu. I ove fotografije, kao otrgnute iz jedne velike autorske mape, pune su raspjevanog lirskog naboja, utkanog na potki dokumentarnog doživljaja, estetskog užitka i emotivnog pristupa, tako da baš ovaj izbor kao da zavodi promatrača i navodi da pogleda sve što mu autorska Podobnikova mašta podaruje na uvid i prosudbu.

U Traženim trenucima, pak, čovjek je središnja figura motiva. Tim se izborom Podobnik ističe kao jedan od rijetkih autora koji je ostao vjeran načelu da je umjetnost otisak, pretisak ili preslika vremena u kome nastaje. Podobnik pažljivo gleda i bilježi i rješava sitne zagonetke i njihove međusobnim kontakte. Slika svijeta je futuristička, hiperstrukturirana. U njoj Podobnik prepoznaje intimne ispovijesti ljudske duše, u skupnoj ili individualnoj psihološkoj, unutrašnjoj ili vanjskoj dinamici. Njima na neki način komentira svoju sudbinu i sudbinu ljudi oko sebe, jer smatra da je uhvaćeni, možda čak i odsanjan fotografski trenutak najvjerodostojniji izraz umjetnikove duše.

Iz posebne cjeline, nazvane Treće snage, Podobnik nudi opus pod naslovom – Osobe. Ovdje autor kao da osluškuje bajke, prikrivene svim onim nedoumicama i čarolijama. Mjesta zbivanja i prizori prelaze od naravnih k mističnim raspoloženjima; od pjesničkih doživljaja ka bajkovitim maštarijama. Osobe nam nose brojne metaforičke ispovijesti. One se likovno iskazuju uz pomoć sugestivnih formi, raskošnih boja i pažljivo dozirane svjetlosti. Ove Podobnikove fotografije su, može se reći, obične slike, obogaćene autorskim psihičkim doživljajima i emotivnim nabojima. One nam otkrivaju autorovo umijeće i osjećaj za mizanscenu, u zatečenoj scenografiji, iz kojega tka svoje dobro ispričane fotografske priče.

Mozaici su fotografije smišljenih i domišljenih instalacija, koje autor kombinira sitnim predmetima žive i mrtve prirode. I ovdje Podobnik razvija svoju globalnu koncepciju i unutar nje stvara nove ideje i postupke započetih ili tek naznačenih u prethodnim ciklusima. I ovdje se ističe njegova sklonost opuštenoj improvizaciji i maštovitim umjetničkim igrarijama. Tako gnjila breskva postaje dobra obojena studija predmeta, a breskve u paru povezuju se u ženski par, odnosno spajaju se u poljubac… Dodavanja i naglašavanja mozaika su tolika da se u nekom predmetu, ili pojavi, povećava nešto što je banalno, plitko ili sladunjavo. Ako se, pak, optička svojstva pojačavaju, ako se predmet upotrijebi kao građa za stvaranje nečega što nadilazi prirodu, a pritom nestaje prvotno značenje, nastaje novo djelo koje se u umjetnosti označava kao camp. A bitna odredba campa, kaže Susan Sontag, je ljubav za neprirodno, umjetno, pretjerano. Camp je način viđenja svijeta kao estetskog fenomena, ali ne putem ljepote, nego putem stupnja vještačkog ili posebne stilizacije. Koja je, ako baš hoćete, karakteristična za ovaj Podobnikov opus.

I, napokon, ciklus Fotografovi snovi. Ti snovi odražavaju sadašnje Podobnikove stvaralačke domašaje i, možemo reći, zaokružuju njegov umjetnički fotografski put i njegov fotografski životni opus. Osnovu ciklusa čine fotografije, neuredno razbacane po tlu ili su, pak, nekako drukčije ugrađene u slikovno polje. Za svaki snimak autor izabere adekvatan isječak. Tako umjesto poznate i očekivane fotografije osobe ili prirode, dobivamo međusobno usklađen, domišljen, dorađen i urađen umjetnički doživljaj koji je u punom skladu s Podobnikovom biografskom i kreativno intimom.

Rafael Podobnik je nezaobilazan predstavnik suvremenih strujanja u slovenskoj i svjetskoj fotografiji. Okićen mnogim titulama, priznanjima i nagradama on je svojoj prebogatoj fotografskoj bisernoj niski dodao još jedan biser: ovu izložbu u Fotoklubu Zagreb, koja i nas, kao suorganizatore, čini bogatijim.

Vinko Šebrek

Biografija

Rafael Podobnik, majstor fotografije Fotosaveza Slovenije (MF FZS), odličan izlagač Slike bez granica (ED ISF), odličnik je Međunarodne federacije fotografske umjetnosti (EFIAP). Rafael Podobnik je doktor stomatologije, specijalist zubne i čeljusne ortopedije, ali i umjetnik i fotograf istovremeno.

Rođen je 10. listopada 1942. godine u Straži kraj Cerknog, živi i radi u Novoj Gorici u Sloveniji. Čar i vrijednost fotografiranja doživio je za gimnazijskih dana – 1958. godine. Od tada se ne odvaja od fotoaparata. U početku amater i hobist ubrzo postaje svestrani fotografski stvaralac. Osim fotografijom, bavi se fotografskim mentorstvom, kritikom fotografije i, povremeno, grafikom. Član je Foto kluba Nova Gorica od 1970. godine, Likovne sekcije Kulturno umjetničkog društva dr. Lojz Krajgher od 1984. godine, Foto kluba Triglavski narodni park od 1992. godine i Centra vizualnih umjetnosti Batana u Rovinju od 2000. godine.
Na njegovim fotografijama susrećemo velik raspon tema koje oblikuje u zasebne cikluse i koje je izložio na 102 samostalne izložbe, u Sloveniji i posvuda po svijetu. Sudjelovao je na 267 domaćih i 163 međunarodnih skupnih izložaba i primio je 128 nagrada i priznanja. Općina Nova Gorica mu je 1993. godine dodijelila nagradu Franca Bevka.

Od 1991. do 1996. bio je predsjednik Fotografskog saveza Slovenije, 1992. bio je neslužbeni, a godinu dana kasnije, časnik za vezu FIAP-a. Počasni je član fotografskih društava Cirkolo Fotografiko Isontino Goricia; Batane, Rovinj; Skupine 75, Sovodnje ob Soči i Foto-kluba Maribor, te slovenski izaslanik evropskog fotografskog pokreta Slika bez granica.

Važniji ciklusi su: Zapuštena domaćinstva, Zgažene životinje, Uspomene na veliko vrijeme, Između Alpa i Jadrana, Drva, Naplavine, Boje, Freski, Treća snaga, (Osobe, Riječi, Označeni kameni, Pokrajina posle pedesete) Fotografi, Paški simboli, Putopisne bilješke, Traženi trenuci, Prozori, Mozaici i Fotografovi snovi.

Autorske fotografije objavljuje u reklamnim publikacijama, kalendarima, novinama, revijama i knjigama. Godine 1978., zajedno sa Sergejem Cianijem, izdao je grafičku mapu Bolnica Franja.
Značajniji fotografski trag ostavio je u knjigama: Osojna Primorska (1989., 1997.), Tajne i svetosti kamena (1992.), Sveta gora kod Gorice (1993.), Vodno bogatstvo Visokog krasa (1997.), Obrusnice (1998.) i znalački uređenoj monografiji Rafael Podobnik (2002.)
Odličan je portretist i ilustrator. Tako mnoge njegove fotografije susrećemo u brojnim reklamnim publikacijama, kalendarima, časopisima, revijama i knjigama.