Mario Kučera- Portreti

"Portreti koji nesumnjivo prelaze granice novinske fotografije i ulaze u sferu umjetničke".

U organizaciji Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda 14. će srpnja 2006. u 19 sati biti otvorena izložba fotografija Portreti – Marija Kučere, mjesto otvorenja je Likovni salon Vladimir Becić, Trg Ivane Brlić Mažuranić, Slavonski Brod. Izložba ostaje otvorena do 30. kolovoza 2006.

Mario Kučera rođen je 1967. u Slavonskom Brodu. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1996. radi kao fotograf za reviju Gloria.

Iz kataloga:

Živeći u vremenu medijski producirane stvarnosti, u kojem su zarada i senzacija usko povezane sa osobama iz javnog života, često percipiramo „celebrity“-je kao objekte kojima je svrha što uspješnije prodati određeni proizvod (bilo da se radi o pjesmi, filmu, automobilu ili polici osiguranja). Kučerine portretne studije (a tako ih sa punim pravom možemo nazvati, jer su duboko promišljene i scenografski cjelovite), iako im je primarna svrha potkrijepiti vjerodostojnost napisanog, zahvaljujući dojmu bliskosti i intimnosti između fotografa i fotografiranog, percipiramo kao portrete, a ne fotografije proizvoda.

Branko Franceschi u predgovoru zbirke fotografija objavljene u povodu deset godina izlaženja revije Gloria piše o Kučeri : „Njegove su kompozicije kompleksne, često barokno raskošne - ako taj termin svedemo na uzuse masovnoga medija. Ova
kvaliteta posebice izbija iz rasvijetljenosti Kučerinih
fotografija. U eksterijerima i interijerima svjetlost je
blaga i meka, a modeli uvijek opušteni i u svom
najboljem fizičkom izdanju“.

Kučerin fotografski perfekcionizam sugerira svakoj fotografiji dovršenost. Simbioza fotografiranog i prostora koji ga okružuje (a najčešće nije riječ o studijskim portretima, nego okružju u kojem se fotografirana osoba u trenutku snimanja nalazi) percipira se kao logično promišljen i visoko estetiziran kadar, bilo da se radi o starom, napuštenom bunkeru, životnom prostoru Vladimira Dodiga-Trokuta, likovnog umjetnika, performera, autora intrigantnog projekta Anti-Muzej, bolničkoj
sobi spisateljice Vesne Parun ili atelijeru kipara
Vaska Lipovca.

Portret je tematski najdublje ukorijenjen u tradiciji fotografskih tema. Kao takav, kroz povijest civilizacije često je imao konotacije dokumentarnog, realističkog, ukalupljenog. Ipak, Kučerini portreti nikada nisu stereotipni, niti su lišeni stvaralačke slobode, a u svrhu izgradnje javne predodžbe o portretiranima. Poigravajući se sepia tehnikom, portretima Slavice Knežević i Matije Garašić Zorića daje retro izgled, dramatična rasvjeta i krvavo crvena boja stvaraju jak psihološki moment u portretu Davora Herge, nasmijava nas simpatičnim portretom Ivanke Boljkovac.

Ključ za gledanje fotografije je misao na ono oko iza objektiva, piše Marina Viculin u predgovoru jedne Kučerine izložbe. Promišljajući o Kučeri, nameće nam se misao o portretima koji nesumnjivo prelaze granice novinske fotografije i ulaze u sferu umjetničke.

Romana Tekić