Bijuklič – Lipovšek

Mirko Bijuklič i Janko Lipovšek - autori iz Nove Gorice izlažu u Fotoklubu Zagreb

Mirko Bijuklič – Janko Lipovšek, Foto klub Nova Gorica - Slovenija, izložba fotografija, Galerija Spot Fotokluba Zagreb, Ilica 29, Zagreb od 5. do 19. rujna 2006.godine.

Tradicionalno i moderno

Ove se godine susrećemo drugi put s umjetnicima Foto kluba iz Nove Gorice; u našem gradu i u našim prostorijamama ugošćujemo dva izuzetna autora – Mirka Bijukliča i Janka Lipovšeka. Još su u nama vrlo živa sjećanja na prvu izvrsnu izložbu članova Foto-kluba Nova Gorica, u travnu ove godine, a već nam se nudi novi umjetnički doživljaj!

Intenzivnu suradnju naših klubova, Fotokluba Zagreb i Nova Gorica, započeli su početkom ove godine velikom izložbom naše klupske kolekcije u Izložbenom prostoru Občine Nova Gorica, što su tamošnji mediji i publika više nego pozitivno ocijenili.
Naši su autori umjetničke fotografije uživali nepodijeljeno poštovanje novogoričke kulturne javnosti, što potvrđuju i nedavne samostalne izložbe naših članova. U Izložbenom prostoru Foto kluba Nova Gorica, Ivo Pedišić izlagao je u srpnju, a Krešo Mehičić u kolovozu. Do konca ove godine novogoričkim ljubiteljima fotografske umjetnosti još će se predstaviti, samostalnim izložbama, naši uvaženi majstori –Irena Matošević i Damir Tiljak.

Susreti i izložbe naših slovenskih prijatelja primjer je ne samo dobre suradnje dva Kluba, nego i mogućnost da kroz druženja i razmjenu iskustava poticajno djelujemo na rad i njihovih i našim fotografskih entuzijasta.

A sada upoznajmo malo bolje dva novogorička majstora fotografije.

Mirko Bijuklič (1954.) pripada generaciji najaktivnijih i najuspješnijih slovenskih foto-umjetnika. U kulturnom ozračju tradicionalne slovenske fotografije javio se osamdesetih godina prošloga stoljeća i odmah skrenuo na sebe pažnju zaista osebujnim djelima. Dosad je sudjelovao na više od 110 izložbi u zemlji i svijetu, od čega je 10 samostalnih izložbi fotografija, te se tako potvrdio kao izuzetno nadaren i angažiran autor, o čemu, uostalom, svjedoče brojne nagrade i priznanja.

Foto savez Slovenije dodijelio mu je naziv Majstora fotografije (MF FZS), a Međunarodna fotografska federacija FIAF dodjeljuje mu, za postignute rezultate na međunarodnim izložbama, EFIAP (eklelence međunarodnog fotografske federacije). Član je Foto kluba Nova Gorica od 1991. godine. Kao vrstan majstor i izuzetan znalac, imenovan je za člana Umjetničke komisije pri Foto savezu Slovenije.

Započevši svoj razvojni kontinuitet s pozicija life fotografije, Bijuklič je ostvario impresivan, dopadljiv i prepoznatljiv fotografski izričaj.

Poseban je ugled stekao izuzetnim fotografijama prirode. Pejzaž je za mnoge fotografe velika zagonetka, da ne kažem zamka, jer se lako upada u stvaralački kič i neinventivnu banalnost. Za mnoge, ali ne i za Bijukliča. Za njega je priroda pravi raj i mogućnost da je svojim objektivom predstavi kao neiscrpan stvaralački motiv. Na tim njegovim fotografijama susrećemo se, zadivljeni naravno, s nevjerojatnom dramatikom i nadahnutom poezijom slovenskih i talijanskih pejzaža. Pa s pravom možemo za te umjetničke radove reći da su djelo samozatajnog pripovjedača. Jer njegova foto-priča donosi nam, u već postojeći kontekst poznatih rješenja s dominirajućom ulogom romantiziranog pejzaža, sasvim nove poticaje i doživljaje koje možemo imenovati kao novim senzibilitetom.

Bijuklič, nema dvojbe, zna odabrati motiv, zna majstorski koristiti samo njemu svojstvena izražajna sredstva, pa nije ni čudo što ostvaruje čudesna likovna djela, ne intervenirajući ni u jednom segmentu na stvarnost fotografske slike. Motive i prizore, koji su samo naoko jednostavni i obični, pretvara u prava remek djela, posebna i vrlo dopadljiva.

Opus mu je zaista impozantan. Snaga izražaja, poetični senzibilitet, umjetnička nadahnutost i nadarenost, kao i znanje, koje nam otkriva intelektualca najviših etičnih stavova,daju tom opusu vrsnoću, pa, s pravom, Mirka Bijukliča stavljaju među najuglednije umjetnike slovenske i svjetske fotografije.

Janko Lipovšek (1956) predsjednik je Foto kluba Nova Gorica u drugome mandatu, što najbolje govori o njemu kao izuzetnom čovjeku i vrsnom umjetniku. Jer biti jednom izabran je priznanje, a dva puta je i priznanje i poštovanje. Fotografijom se bavi još u osnovnoj školi, kad kao klinac biva zaokupljen motivima iz života. Poslije se posvetio uglavnom obiteljskoj fotografiji. Tim njegovim naoko amaterskim radom, da ne kažem škljocanjem obiteljskih motiva, ostvarivao je fascinantna fotografska ostvarenja, što je u njemu pobudilo potrebu da nesumnjiv umjetnički dojam svojih fotografskih uradaka pokuša razviti u okružju pravih foto-mahera.

Zato je 1993. godine pokucao na vrata Foto-kluba Nova Gorica.
Možemo reći da od tada počinje Lipovšekovo ozbiljnije bavljenje fotografijom. Zanima ga posebno odnos svjetla i boje, pa je sav svoj nemali potencijal usmjerio na istraživanje tih odnosa.
Naravno, kao i svi mi, formiran je na tradicionalnoj fotografiji. Međutim, to mu nije bilo dovoljno da pokaže sve ono što nosi u sebi. Proučava suvremene svjetske trendove u umjetnosti, kao da traži svoje mjesto u tom čarobnom svijetu blendi, svjetla, boja, doživljaja… neprekidno istražujući mogućnosti kako da spoji ono svoje unutarnje viđenje s objektom koji se ispriječio između njega i kamere. Odbacuje stare tehnologije, odlaže dotadašnja iskustva u albume uspomena i prihvaća nove tehnologije, s kojima dolazi i novi senzibilitet. Obogaćen suvremenim žanrovskim tendencijama, u kreativnom i idejnom smislu, u svoje fotografije unosi veoma uočljive promjene.

Tako njegova mnoga ostvarenja nisu više čista izvorna fotografija, već nova fotografija, kao sasvim nova tehnička i likovna kreacija.

Posebno su zanimljiva njegova ostvarenja nastala iz otpadnog željeza. Skuplja bačene željezne izreske, od njih formira strukturalne likove u jednu cjelinu i zatim ih fotografira. Naravno, tim se fotografiranjem njegov proces umjetničkog stvaranja ne završava. Ja bih rekao da tek počinje. Jer tako dobivene fotografske predloške, kompjutorskim će postupkom oblikovati i obojiti, te tako ostvariti prava impresionistička likovna ostvarenja.
Lipovšek zapravo njeguje novi stil u fotografiji. Stil, međutim, nije samo izoštreno oko i senzibilizirana duša. Stil se rađa iz stava i osobnog odnosa kojim Lipovšek uočava i stvara nove prizore i detalje.

U takvu kreativnu radu zapravo ujedinjuje tri postupka: inscenaciju, odnosno režiranje i slaganja motiva, fotografiranje te inscenacije i na kraju digitalnu manipulaciju fotografske slike.
Lipovšek pri inscenaciji motiva veliku pažnju posvećuje kompoziciji. I tu je pravi majstor, koji raskošnom maštom i tankoćutnim osjećajem za umjetnički doživljaj i kreaciju vješto slaže različite oblike željeznih otpadaka. Bez obzira jesu su ti novi oblici jednostavni ili složeni, uvijek su vrhunski likovno dovršeni kao samostalna umjetnička djela.

Isto tako je uspješan u kompjuterskoj obradi slike. Shvaćajući da je riječ o postupcima, koji će u budućnosti značajno uticati na fotografsku umjetnost, stalno istražuje njen kreativni potencijal i učinak.

Lipovšekove boje su nepogrešna sastavnica kompozicija u njegovim novim fotografskim ostvarenjima. Tu nema dvojbe i nema rasprave. Valja nam samo stati pred fotografiju i zapljeskati majstoru.

Taj je svoj novi pristup fotografiji Lipovšek prezentirao na mnogim samostalnim i grupnim izložbama fotografije u Sloveniji, Italiji i u Hrvatskoj. Naravno, nije ostao nezapažen. Naprotiv. Za mnoga je svoja ostvarenja primio priznanja i nagrade.
Za Lipovšeka možemo reći da predstavlja nezaobilaznog majstora na slovenskoj i evropskoj fotografskoj sceni. On je napravio takav umjetnički iskorak da možemo govoriti o fotografiji prije Lipovšeka i fotografiji koja se javlja s njim.

Na kraju moram reći: izložba ova dva slovenska i svjetska fotografska majstora, Mirka Bijukliča i Janka Lipovšeka, čini čast i našem Klubu i našoj Galeriji Spot.

Vinko Šebrek