Tošo Dabac 2006

Luka Mjeda i Ivo Pervan dodjela nagrade Tošo Dabac i izložba

Fotoklub Zagreb ima čast pozvati Vas na otvorenje izložbe fotografija
dobitnika nagrade Tošo Dabac za 2006. godinu. Dobitnici su Luka Mjeda i Ivo Pervan. Otvorenje izložbe je u utorak, 24. travnja 2007. godine u 20 sati u Galeriji SPOT Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III., Zagreb. Izložba ostaje otvorena do 14. svibnja 2007. godine.

O fotografiji Luke Mjede

Svako razdoblje u razvoju hrvatske fotografije imalo je odlične autore - one koji su svojom osobnošću, načinom i poimanjem medija obilježili vrijeme u kojem su stvarali. Osamdesete godine prošlog stoljeća odredila je nekolicina mladih fotografa, među kojima Luka Mjeda po mnogočemu zauzima posebno mjesto. Njegov opus, već tada započet, ostati će sve do današnjih dana kompaktan i uvjerljiv, stilski ujednačen čak i onda kada obrađuje različite teme.

Već na početku svoga umjetničkog puta imao je sreću upoznati se s vrhunskim fotografima, što će svakako ostaviti trag u njegovom daljnjem radu. Njegova plodna djelatnost odvijala se kontinuirano, snažnom upornošću razvijao je svoju fotografsku priču, a raznolikost interesa odredit će i odabir motiva čija važnost je autorski nešto posve subjektivno i primjereno visokim estetskim i kulturnim mjerilima samog stvaraoca. Jednako se dobro kreće, bez obzira na temu koju obrađuje, od portreta, reportaže, pa sve do onih sjajnih fotografija u kojima nam prenosi vlastito viđenje grada, a u kojima će, promovirajući crno bijelu fotografiju, ostvariti posebnim načinom kadriranja svoj osobni izraz. Otkrivanjem novih oblika unutar nečega što smo već bezbroj puta vidjeli stvara posve nove vizualne senzacije.

U ciklusu LUKA I UMJETNICI u kojem obrađuje portrete umjetnika u njihovim ambijentima atelijera, znalački smješta odabrane likove u prostor oblikujući ih doista majstorskom upotrebom svjetla, potvrđujući nam i opet izraziti smisao za kompoziciju. A i onda, kada se bavi ne tako stvarnim prostorima (ciklus BLUE BOX), nego ih naprosto sam konstruira pretvarajući ih u gotovo nadrealne, osjećamo s koliko se lakoće kreće u prostoru medija, s kojom maštovitošću, kolorističkom toplinom i emotivnošću oblikuje vlastite vizije nekog mogućeg, iako mnogima nepoznatog svijeta.

Većina Mjedinih djela odiše civiliziranom nametljivošću, traže od promatrača napor pri njihovom sagledavanju i odčitavanju. Mnoge od tih slika nisu autorska osmišljena za one koji žele brzo i jednostavno dosegnuti umjetnikovu misao, jer im njihov tvorac ovakvu funkciju nije niti namijenio.

Zdenko Kuzmić

O fotografiji Ive Pervana

Ako slika govori više nego tisuću riječi, onda možemo reći da je dosadašnje djelo Ive Pervana jedna nepregledna biblioteka, možda veća i od one Perzijske. Toliki je njen opseg, toliki njen domet.
Međutim, ima u Pervanu i još nešto više, nešto ljudskije. Znamo da je okićen svim mogućim svjetskim nagradama i pretrpan svim mogućim priznanjima. Dakle, njemu se nagrade i priznanja svakodnevna pojava, navikao je na njih, rekli bismo, kao dijete na roditeljsku ljubav.

Ipak, iznenadio me. Kad sam nedavno pročitao kako gospodin Ivo Pervan, s neprikrivenim uvažavanjem i iskrenom radošću, govori, u Slobodnoj Dalmaciji, da je ovogodišnji dobitnik prestižne nagrade za životno djelo “Tošo Dabac”, koju još od 1975. godine tradicionalno dodjeljuje Fotoklub Zagreb u spomen na velikog majstora hrvatske fotografije, bio sam presretan i ujedno ponosan što je u nagradi našega Fotokluba govorio s toliko uvažavanja. Naravno, o nagradi govori biranim riječima. Kao da riječi otkida od srca. Kao da ih kadrira kako bi od njih sastavio fantastičnu sliku onoga što misli o Toši Dapcu, jer njegovo uvažavanje naše nagrade jest i neka vrst priznanja majstoru čije ime nagrada nosi.
Majstorova nagradu Majstoru!

Pervanov opus je nesaglediv, fotografsko umijeće neopisivo. Mnogi su ga kitili najbiranijim riječima, ali svaka njegova slika nadmašuje bilo koju riječ. Jer što bismo god rekli o Pervanovoj umjetnosti, o darovitosti, o maštovitosti, o savršenstvu otetom iz prirode, ugrabljenom od svakodnevice, o trenutku koje je oteo prolaznosti u zaustavio ga u vječnosti… sve, sve… ne bi bilo prikladno.
I svaki takav pokušaj govorenja/pisanja bio bi to tek potvrda da je, ipak/ipak, u početku bila fotografska slika.

Riječ je nastala samo kao moguć opis slike. Jer, sve je u slici: i svjetlo, i tama, i pejzaž, i boje, i oblici, i emocije, i neponovljivi trenuci, i vlaga, pa i ona magla u kojoj nestaju ribari u vječnoj potrazi za lovinom koja život znači.

Netko je napisao da nas Pervanova fotografija ugrađuje u snimljeno događanje ili motiv, u njegovo istraživanje uhvaćenog trenutka koji su ustvari istančani opipi i profinjene nijanse u traženju pogodnog prizora hrvatskog krajolika i koji je spiritus movens njegovog stvaralaštva. Rekao bih da su te riječi samo dobar pokušaj. Mislim da nas Pervanova fotografija ne ugrađuje u snimljeno događanje, nego da smo zapravo neodvojiv dio svakog njegovog snimljenog motiva. Drugi, pak, kažu da Pervanove fotografije imaju vlast nad vremenom; da posjeduju onu magijsku i magičarsku, gdjekad i bizarnu, silu vezivanja očiju gledatelja za one magle koje se povlače nad vodama; za one sutone koje se provlače kroz igličaste listove borova; da nam se lijepe za one kaplje smole ovješene o odebljalu čvornatost četinara; da nam ne daju svrnuti pogled s rastera što ga kroz prozirnu, onu vilinsku leću objektiva, pronalazi i u kamenim strukturama i u vodenim odsjajima i u pravilnim suhozidima hrvatskih otoka. I to je više nego dobar pokušaj da riječima dadnemo snagu nad svevremenom… Ali, kad stavimo točku na kraju rečenice, vidimo da fotografija izlazi iz nje i nastavi živjeti sama za sebe. Riječi je jedno vrijeme prate, pa se onda i one izgube u već jednom rečenoj magli.

Dakako, riječi će se, kao i oni ribari, vratiti iz magle. A u čamcima-knjigama bit će Pervanove umjetnine kojima ćemo hraniti vječno gladne duše: ljepotom gradova, mirisom prirode, zvukovima ljudskih koraka, dahom osvježavajućeg lahora, snagom orkanskoga vjetra, vječnim sjenama iz kojih izvire uzbuđujuća svjetlost, patinom starine, ruševnim staništima, vedrinom neba, bistrinom mora, lepetom krila, žuborom bistrih planinskih potoka, šumom šumovitih planina, nježnim dodirom bliskih nam emocija i onim, gotovo nepreglednim i nedokučivim Tinovim daljinama, daljinama…

Mnogi su pokušavali riječima opisati Pervanovu Hrvatsku. Dakako, vadili su iz riznica-rječnika biser riječi. Komplimenti su se redali kao na tekućoj vrpci. Gdjekad su se riječi u tim deskripcijama nervozno vrpoljile, gotovo uznemirene, ustrašene do očajne nemoći… A trebalo je samo reći da je Pervanova Hrvatska upravo onaj raj koji spominju sve drevne i suvremene civilizacije. I sve bi bilo jasno.

Jednom je Pervan rekao za sebe da je valjda jedan od onih posljednjih Mohikanaca sa srcem i fotoaparatom. Rekao je da raditi ovaj posao sa srcem, znači žrtvovati život, vrijeme, obitelj, veliki dio života u kojem si sam sa svim ljepotama i ružnoćama, trenucima koje želiš zabilježiti.

Rekao bih da rad nikad nije žrtva, da vrijeme nije izgubljeno, da obitelj nije zakinuta… jer iz rada je nikla umjetnost; da vrijeme, šjor Ivo, eno još stoji na vašim fotografijama, kao da čeka nove suputnike; obitelj je vašim fotografijama samo uvećana za bezbroj vesele i lijepe djece…

A srce? Ah, srce… to nadareno srce koje otkucava u mračnoj komori vašeg aparata… eno ga u svakoj vašoj fotografiji! Čujemo ga kako otkucava vječnim otkucajima života?!

Vinko Šebrek

Biografije

Luka Mjeda

Luka Mjeda rođen je 1952. godine u Zagrebu. Kao dijete s obitelji seli u Australiju gdje započinje osnovnu školu u Melbourne-u. Nakon povratka obitelji u Hrvatsku završava osnovnu školu i gimnaziju a godine 1977. diplomira na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

Na njegovo životno opredjeljenje utjecat će, godine 1975. tijekom studija, poznanstvo sa troje poznatih svjetskih fotografa (Mary Ellen Mark, Michael O´Neil, Jerry Uelsmann). Iste godine upoznaje zagrebačkog fotografa Zvonimira Atletića s kojim razvija dugogodišnju suradnju. Sljedećih nekoliko godina radi kao asistent u atelijeru Joze Četkovića. Član je Fotokluba Zagreb od godine 1975.
Nakon završetka studija zapošljava se u tvornici Končar Transformatori gdje u svojstvu inženjera radi na poslovima Projektiranja poduzeća i unapređenja proizvodnje i strateškim planovima razvoja. No njegova ljubav prema fotografiji navodi ga da 1980. godine napusti radno mjesto inženjera i u potpunosti se, u slobodnoj profesiji, posveti fotografiji. Značajan pomak u njegovoj karijeri označiti će poznanstvo i trogodišnji rad (1983. - 1986.) s Mirkom Ilićem, ilustratorom i dizajnerom. Tako nastaju brojna fotografsko/dizajnerska rješenja: kalendari, plakati, omoti nosača zvuka, oglasi za gospodarske tvrtke, naslovne stranice mjesečnika i časopisa i sl.

Tijekom 80-ih i 90-ih godina radi kao vanjski suradnik za razne novine i magazine (domaće i inozemne), na poslovima propagande u tvrtkama i institucijama te na snimanju mnogih umjetničkih djela za izradu muzejskih i galerijskih kataloga i knjiga.

U tom vremenu odlazi na studijska putovanja izvan domovine što rezultira sjajnim fotoreportažama. U 90-im godinama posvećuje mnogo pažnje izlagačkoj djelatnosti. Tako nastaju njegovi ciklusi ¨Crno-bijeli Zagreb˝, ˝Luka i umjetnici˝, ˝Grad kao znak˝ i drugi.
Njegov kreativni fotografski rad donosi mu godine 1984. godine i članstvo u The Greater Los Angeles Press Club-u (SAD). Godine 1985. priznat mu je status umjetnika (HZSU) a od godine 1986. postaje član ULUPUH-a, Sekcije za fotografiju.

2003. godine samostalno izdaje monografiju C/B ZAGREB koju američki časopis STEP INSIDE DESIGN uvrštava među 10 najljepših knjiga te godine. Ta je knjiga iste godine odabrana za Hrvatsku lijepu knjigu te je na Sajmu knjiga u Frankfurtu i Leipzigu predstavljala Hrvatsku.

2006. godine izdaje (zajedno s Muzejom za umjetnost i obrt iz Zagreba) knjigu s portretima 80 umjetnika LUKA I UMJETNICI.
Održao je 16 samostalnih izložbi te izlagao na mnogim žiriranim izložbama fotografije u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Vladko Lozić

IVO PERVAN

Ivo Pervan je rođen godine 1947. u Splitu, gdje završava gimnaziju. Nakon toga upisuje studij prava koga napušta nakon dvije godine, shvativši da taj studij nije blizak njegovoj kreativnoj prirodi. Potom upisuje studij nas Višoj ekonomskoj školi, a zatim prelazi na vanjsku trgovinu na kojoj apsolvira. No njegova kreativna priroda, okrenuta vidljivim i skrivenim ljepotama odvest će ga definitivno u svijet fotografije.

Fotografijom se bavi još od srednje škole. Danas se njegovim fotografijama služe izdavači turističkih publikacija, tiskaju se razne foto-monografije (autorske i koautorske). Posebno su cjenjene njegove fotografije kulturne baštine.
Za svoje fotografije dobiva prestižne međunarodne nagrade (Prag, Kopenhagen, Karlovy Vary...).
Od godine 1990. samostalni je umjetnik. Već godine 1992. u Beču osvaja l. mjesto na svjetskom natječaju za turistički plakat.
Od 1980. do danas autor je 22 foto-monografija a koautor je u više od 60 foto-monografija. Održao je veliki broj samostalnih izložbi. Svojim je radom posebno vezan za promidžbu hrvatskog turizma (CD-ovi, plakati i sl.) Od godine 1992. do danas Hrvatska je osvojila 12 svjetskih prvih nagrada za plakate s njegovim motivima.
U posljednjih desetak godina, za brojne kalendare koji su tiskani s njegovim motivima, dobio je oko 15 nagrada.

U posljednje tri godine sudjeluje svojim fotografijama u časopisima; Michelin-Editions des voyages (Francuska), Courrier Cadres (Francuska), Brandt Travel Guides Ltd (Engleska), Meridiani (Italija), White Star Publisher (Italija), Ulysse (Francuska) Krakow Partner (Njemačka), A-ja Corporation (Tokyo) GEO, National Geografic.
Od 1995. godine do danas oko 3.000 motiva Ive Pervana je zastupljeno na razglednicama Hrvatske.
Posjeduje zbirku od preko 200.000 slajdova.
Posljednjih godina svojim reportažama sudjeluje u INFLIGHT magazinima zrakoplovne kompanije Croati-airlines, redovno objavljuje u časopisima CICERO, VOX, JET SET, Livingstone. Već nekoliko godina za redom ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB koristi isključivo njegove fotografije za svoje kataloge.

Za svoje fotografsko stvaralaštvo osvojio je oko 30 različitih nagrada i priznanja. Premda izuzetno zaposlen nalazi vremena i za izlaganje na mnogim fotografskim izložbama., u zemlji i inozemstvu; Ljubljana, Budimpešta, Sarajevo, Beograd, Zagreb, Aleksandrija, Lisabon, Hannover, London, Rim, Kopenhagen, Oslo, Amsterdam, Stockholm, Warsava, Gelsen Kirchen, Stuttgart, Beč, Johanesburg, Capetown, Pretoria, Perth, Malbourne, Sidny, Atena, Solun, Tokio, Montreal i Pariz.
Živi i radi u Splitu i Zagrebu.

Vladko Lozić

Temeljem odredbi Statuta Fotokluba Zagreb i Odluke o Nagradi Tošo Dabac, žiri Fotokluba Zagreb u sastavu: Vinko Šebrek–predsjednik, Boris Golub, mr. Vlatko Lozić, dr. Ivo Pedišić i prof. dr. Miljenko Marotti, na sjednici održanoj 5. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio odluku da se nagrada Fotokluba Zagreb - Tošo Dabac za 2006. godinu dodijeli

Luki Mjedi, fotografu, članu Fotokluba Zagreb, iz Zagreba i
Ivi Pervanu, fotografu iz Splita.

Nagrada se dodjeljuje u znak priznanja za postignuća u fotografskoj umjetnosti, izlagačkoj i izložbenoj djelatnosti, kao i za poseban angažman u organizaciji i promicanju fotografske djelatnosti i ostvarenja u Fotoklubu Zagreb i u ostalim fotografskim udrugama, asocijacijama i institucijama u Hrvatskoj i svijetu.

Odluka o Nagradi donesena je na godišnjoj sjednici Skupštine Fotokluba Zagreb, održanoj 13. ožujka 2007. godine, a nagrade će se imenovanima uručiti prigodom otvorenja izložbe njihovih fotografskih radova u galeriji Spot Fotokluba Zagreb – 24. travnja 2007. godine.

Obrazloženje:
Skupština Fotokluba Zagreb je na svojoj sjednici održanoj 24. siječnja 1975. godine donijela Odluku o ustanovljenju Nagrade Tošo Dabac, kao trajan spomen na zaslužnog umjetnika i majstora hrvatske fotografije.

Nagrada se dodjeljuju svake godine zaslužnim foto umjetnicima, i to: jednom članu Fotokluba Zagreb i jednom foto umjetniku izvan kluba,
Držimo da su djela Luke Mjede i Ive Pervana u potpunosti ostvarila izuzetne umjetničke rezultate, kako u domeni fotografske umjetnosti i stvaralaštva, tako i u razvijanju i promicanju fotografske umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, pa im žiri jednoglasno dodjeljuje već davno zaslužena priznanja našega Kluba.

U ime Fotokluba Zagreb nagrade uručuje Predsjednik Fotokluba Zagreb prigodom svečanog otvorenja izložbi dobitnika ove značajne nagrade.