Pobjednik ergonomije

Sve dobre veze imaju korijen u međusobnom razumijevanju

Tako je i sa odnosom fotografskog aparata i njegovog korisnika. Upravo zato odgovor kojeg dajem na upit o tome koji aparat kupiti glasi: onaj s kojim se najbolje snalaziš. Razlike između uređaja danas se uglavnom svode upravo na ergonomiju, odnosno način na koji je konstruktor aparata razmišljao dok je u kućište ugrađivao tipke i kotačiće. Što, gdje, kako i na koji način. Možda se većini korisnika fotografskih aparata ovo čini zanemarivim, ma snaći ćemo se već razmišljaju oni, ali meni je to uz nekoliko drugih parametara najvažnija karakteristika aparata.

Da odmah raščistimo nedoumice oko ostalih parametara. To su u prvom redu dovoljno velika rezolucija, kvaliteta konačne fotografije te veličina i svjetlina slike u tražilu. Danas gotovo da nema digitalnog SLR aparata koji ne ispunjavaju prva dva uvjeta, možda tu i tamo neki od onih najjeftinijih, no takve i onako ne koristim. Tražilo mi je vrlo bitna stavka jer često snimam cijelu figuru, a ponekad i u širem okruženju, u tom momentu moram vidjeti izraz lica osobe koju fotografiram, što nije moguće ako je tražilo malo. To je bio osnovni razlog zbog kojem sam u profesionalne svrhe prestao koristiti inače odlične Olympus aparate.

Još jedan jako važan parametar je otpornost aparata na prašinu, kako na senzoru, tako i u tražilu. Ovdje je u oba slučaja drastično podbacio Canon EOS 5D kojeg ne samo da stalno trebam čistiti, ponekad i dva puta tijekom snimanja, nego i stoga što je vrlo brzo navukao nečistoću ispod mat stakla, bolje rečeno plastike (to je dio tražila na kojem se stvara slika) tako da sam uskoro na objekte snimanja gledao kroz prašinu i smeće.

Danas su digitalni SLR aparati opremljeni kojekakvim čudima, sva su ona u nekoj situaciji potencijalno korisna, no iskreno rečeno u svom ih radu vrlo malo koristim. U osnovi fotografski je aparat ostao za mene gotovo isti kao u doba filma, iako sam se vrlo lako navikao na dodatne parametre koje je ponudila digitalna tehnologija. Vrhunac ergonomije mi je do nedavno i dalje bio moj stari Dynax 7. No vrijeme i nova tehnologija uzeli su svoje, a kad sam se prebacio u "digitalni" način razmišljanja ustanovio sam da se proizvođači aparata nisu. Nakon nekog vremena shvatio sam da proizvođači i dalje proizvode aparate na način kao da se u njima nalazi film. Mnoge funkcije koje sam počeo koristiti ostale su zatrpane u izbornicima ili se do njih dolazilo na načine da je snimanje trebalo prekinuti kako bi se aparat podesio.

Recimo ISO vrijednost - danas je ISO na većini aparata upotrebljiv do odlične vrijednosti od 1600. Ovo je dovelo do sasvim nove korisnosti ove funkcije, tako da sam se našao kako stalno mijenjam ISO vrijednost da bih ostao u parametrima brzine zatvarača i otvora zaslona koje smatram optimalnim, pa ipak niti jedan proizvođač nije omogućio postavke snimanja u opciji prioriteta ISO vrijednosti na svom aparatu - u tom sam uvjerenju živio sve dok mi u ruke nije došao Pentax K20D. Moram priznati da mi je taj aparat još relativno nov i da tek otkrivam sve njegove mogućnosti no ono što sam do sada otkrio jednostavno me oduševilo i otvorilo sasvim novi svijet u brzo i jednostavno fotografiranje koje dolazi uz lakoću korištenja osnovnih funkcija ovog inače vrlo kompliciranog i sofisticiranog uređaja. Koliko mi to vrijeme dozvoli pokušat ću u seriji tekstova objasniti što me sve na ovom aparatu razveselilo, jer on to zaista zaslužuje.

Pa da krenemo od jedne sasvim obične stavke - mijenjanja objektiva. Moram se odmah ograditi od mogućih reakcija, nisam koristio aparate svih proizvođača tako da je moguće da i neki drugi uređaji imaju neke od karakteristika koje ću opisati, a da ja toga nisam svjestan, kao što nisam bio svjestan da Pentax ima ugrađenu funkciju prioriteta ISO vrijednosti dok mi neki korisnici Pentaxa koji su pohađali moje fotografske tečajeve nisu ukazali na tu funkciju. No ta činjenica nimalo ne umanjuje korisnost stvari koje ću se potruditi ovdje opisati.

Dakle mijenjanje objektiva. Svi aparati imaju gumb kojeg treba pritisnuti kako bi se oslobodio objektiv, svi aparati koje sam do sada koristio imaju taj gumb s lijeve strane, hvatište (grip) za držanje aparata je naravno s desne strane. Što to znači za korisnika? Obično procedura ide ovako, primi aparat kako god ti odgovara osim na način koji je najprirodniji (a taj je pogađate već za grip), pritisni gumb za oslobađanje objektiva, a drugom rukom drži objektiv i okreni ga kako bi ga oslobodio, stavi novi objektiv i prebaci aparat u ruku kojom ga normalno držiš i na način na koji ga normalno držiš. Ovo uključuje nekoliko nespretnih prebacivanja aparata iz ruke u ruku i držanje aparata na mjestu na kojem ne postoji dobro hvatište. Nespretno, sporo i nesigurno. Vjerojatno će se iskusni korisnici pobuniti na ovu zadnju rečenicu, no ovakvo mijenjanje objektiva u gužvi i na lokacijama nije baš najugodniji posao, ma što god oni tvrdili.

Kako je to riješeno kod Pentaxa? Gumb za oslobađanje objektiva je na desnoj strani i moguće ga je dohvatiti bez promjene standardnog držanja aparata. Desna ruka nikad ne napušta hvatište (grip), lijevom se mijenja objektiv. Za sve one koji su navikli objektiv mijenjati desnom rukom u prvi moment pomalo nespretno, ali kad to napravite dva - tri puta shvatite svu ljepotu sustava i pronicljivost proizvođača koji je sustav okrenuo na način da je jednostavan za korištenje. Ova funkcija je vjerojatno ostala ista kao na analognim aparatima jer se i stari objektivi mogu koristiti na digitalcu, no eto tek sam se sad s njom sreo i odmah se oduševio koliko je pametno i promišljano konstruirana.

Kao što vidite ergonomija je važna stvar, ponekad o njoj ovisi hoćete li uopće okinuti na vrijeme da uhvatite fotografiju, a ponekad hoće li vaš aparat i objektiv završiti na podu.

Kategorija: 
Foto Uređaji

Objavljeno: 21.10.2008.