Memorijske kartice

Kod kupovine memorijskih kartica postavlja se više pitanja, ovdje su odgovori na neka od njih.

Kod kupovine memorijskih kartica postavlja se nekoliko pitanja. Prvo je, dakako, „koliki kapacitet će mi biti dovoljan za normalan rad“. Drugo pitanje je „kolika brzina kartice mi je potrebna“, a treće, neizbježno, „da li da kupim Microdrive, i je li on stvarno toliko spor i nepouzdan koliko se priča“.

Odgovor na ta pitanja nije jednostavan – trebate znati kolika je veličina pojedinačnog fajla u formatu koji ćete snimati (JPEG ili RAW), i prema tome izračunajte koliko slika će vam stati na karticu određene veličine. Po mojem iskustvu, trebat će vam prostor za nekih 200 slika za normalan rad, i idealno bi bilo da taj prostor imate na jednoj kartici, kako čestom zamjenom kartica ne biste negirali veliku prednost digitalca u odnosu na film – a to je uklanjanje potrebe za stalnim mijenjanjem filma. Dvije kartice od 100 slika prihvatljivo su rješenje, ali pet kartica sa po 40 slika nema nikakvog smisla. Isto tako, više kartica od po 100 slika dobar je oblik zaštite podataka, jer ako vam kartica umre na rukama, a na njoj su vam slike, izgubit ćete polovicu posla, a ne sve. Znam da je to slaba utjeha svima koji su u najgorem mogućem trenutku izvisjeli sa pokvarenom karticom, ali eto. Isto tako, nemojte se pokušati napraviti pametni i uštedjeti novce za veću karticu tako što ćete snimati slike u slabijoj kvaliteti. Kartice su danas toliko jeftine, da je grozno promašen potez štedjeti na kvaliteti. Jedna od stvari koje morate imati u vidu je i file sistem koji vaš aparat koristi. Ako ne podržava FAT32 nego samo FAT16, neće biti u stanju iskoristiti karticu veću od 2GB. Srećom, svi moderni aparati podržavaju FAT32, ali za starije modele za svaki slučaj pogledajte u priručnik.

Što se tiče brzine, tu trebate znati je li usko grlo vaš aparat ili memorijska kartica. Ako aparat nije u stanju snimati brže od 1500 KB/s, neće biti u stanju iskoristiti brzinu kartice koja može snimati 5000 KB/s. Takva kartica će se doduše brže pretočiti na računalo, ali u aparatu će biti ograničena sposobnošću aparata, i nema nekog posebnog smisla investirati u ultra-turbo-brzu karticu ako je aparat usko grlo. S druge strane, ako promijenite aparat i kupite noviji i brži, moći ćete iskoristiti stare kartice. Podatke s brzinama raznih kartica na raznim aparatima možete naći ovdje. Ja sam napravio svoj vlastiti test, na Olympus E-1 aparatu i sa svojim karticama. Mjerio sam brzinu potrebnu za pretakanje buffera od 12 slika na karticu, od trenutka kad se buffer napuni, pa do trenutka kad se zadnja slika pretoči. Greška u mjerenju je unutar jedne sekunde. Podaci su sljedeći:

Sandisk UltraII 1GB 34"
Noname CF 1GB 46"
Hitachi microdrive 2GB 58"

Očita je velika razlika između kartica, i u ovom slučaju se jasno vidi da je brzina kartice usko grlo sustava, i ima smisla kupiti brzu karticu za taj aparat. U praksi, s microdriveom je čekanje na pretakanje buffera vidljivi problem i poprilično je iritantno, dok je noname kartica već posve ugodna za rad.

Ima li smisla kupiti jeftiniji a sporiji microdrive? To je sad teško pitanje, i ovisi o tome što snimate. Ako snimate prirodu, microdrive će vam uglavnom biti dovoljno brz, jer se tu snima polako, s dosta razmišljanja između okidanja, pa se buffer stigne pretočiti bez „štucanja“. Ako pak snimate portrete, sport i slično, kupujte najbrže kartice koje postoje, i nemojte praviti nikakve kompromise. Microdrive je tu apsolutno najgore rješenje. Što se tiče pouzdanosti, logika govori da će microdrive kao minijaturni tvrdi disk s pokretnim dijelovima biti bitno manje pouzdan od solid-state memorijske kartice, ali u praksi se nije pokazalo da microdriveovi više otkazuju od običnih kartica. Iznimka su uvjeti niskog ili promjenjivog tlaka zraka, budući da glava u tvrdom disku „pliva“ na zračnom jastuku, pa ako je tlak zraka prenizak postoji visoka vjerojatnost da će glava zaorati po površini i uništiti disk. Isto tako microdrive je dosta osjetljiv na udarce i vibracije tijekom snimanja. Unatoč svim znakovima za oprez, smatram da bi svatko tko ide na dulje fotografske izlete trebao imati jedan microdrive velikog kapaciteta, jer se barem meni za takve stvari pokazao iznimno korisnim, a osim toga intenzivno snimam s njim godinu i pol i nisam imao nikakvih problema. S druge strane, danas su cijene velikih kartica tako pale, da ima smisla naprosto kupiti veliku i brzu solid state karticu i tako se riješiti muke.

Danijel Turina

Kategorija: 
Foto Uređaji

Objavljeno: 11.05.2006.