O fotografskoj kritici

Tko je od nas uopće pozvan komentirati tuđe fotografije i kako to treba raditi?

Nedavnom pojavom web stranice "Ptičica" na kojoj korisnici mogu besplatno ostavljati fotografije kako bi ih svi vidjeli pojavila se velika želja, da ne kažemo potreba za suvislim komentarima fotografija. Možda je naslov ovog teksta pogrešno određen, jer ovdje se radi upravo o tome, komentaru, a ne kritici. Kritika bi naime značila stručnu i argumentiranu recenziju od, naravno, za to stručne osobe. Kako se kod na studiju povijesti umjetnosti fotografija, bar koliko ja znam, još uvijek ne predaje mi zapravo i nemamo stručnih kritičara.

Prvo pitanje koje treba postaviti je tko je od nas uopće pozvan komentirati tuđe fotografije. Jednostavan odgovor je svi, jer ne moraš biti kuhar da bi mogao procijeniti kvalitetu obroka. To je svakako istina, svi mogu reći sviđa mi se ili ne sviđa mi se, i to je zapravo to. Više i bolje od toga ne ide, a to uopće nema veze s komentarom, a kamoli kritikom, to je samo izražavanje osobnog stava. I zaista ako malo pročitate komentare sve se najčešće svodi na: super, divno, lijepo, krasno i slične kratke opaske.

Drugo pitanje koje treba postaviti je kako uopće komentirati sliku? Jasno je da se fotografija jednoj osobi može sviđati, a drugoj ne. Osnovna pravila pristojnosti kad ostavite komentar nalažu da se barem napiše zašto je komentar takav kakav je. Inače je zanimljiva pojava kod stranica kao što je Ptičica da posjetitelji reagiraju suprotno od načina na koji funkcioniraju u svakodnevnom životu. Dok je sve u redu i dok smo zadovoljni većina nas uopće ne reagira nego uživa u tom zadovoljstvu. Malo tko će pohvaliti nešto što je dobro i zaslužuje pohvalu, no kad nešto nije kako treba odmah ćemo reagirati i istresti niz kritika. Na Ptičici sve funkcionira drugačije dobre se fotografije hvale, a na loše se ne reagira. Nisam niti ja iznimka od tog pravila. Upravo na Ptičici, uz jedan komentar napisao sam kako imam pravilo da ne trošim vrijeme i energiju na komentiranje fotografija koje smatram neuspjelima.

Iako nekima ovo može zazvučati kao svojevrsni snobizam radi se o tome da je to naprosto gubljenje vremena i energije. Ako netko napravi desetak osnovnih pogrešaka na fotografiji i vi mu se potrudite ukazati na njih dogodit će se nekoliko nepotrebnih pojava. Prvo i osnovno morate napisat traktat koji će ubrzo postati dosadan svima koji ga čitaju, a ako kritiku iznosite verbalno autor će već nakon ukazivanja na drugu grešku izgubiti mogućnost praćenja vašeg tijeka misli, jer da je u mogućnosti toliko se koncentrirat na fotografiju do tolikih grešaka ne bi niti došlo. Drugi je razlog čisto pedagoški, ako nekog javno pokudite i ukažete na toliko pogrešaka on će možda izgubiti motivaciju za bavljenje fotografijom, što je naravno sasvim pogrešno, jer i ja sam radio iste greške u početku svoje karijere.

Zaključak je jednostavan, kritika mora biti primjerena razini na kojoj se autor fotografije nalazi. Ako se radi o početniku, a iskusnom fotografu to nije teško uočiti iz same fotografije treba mu ukazati na neke osnovne greške koje je on u svome radu napravio. Kad to ispravi na sljedećoj generaciji fotografija treba ukazati na greške koje su primjerene novoj razini znanja i percepcije. Na tečajevima i radionicama koje vodim polaznici me često optužuju da sam preblag u kritikama njihovih fotografija, ja im tada ukažem na činjenicu da kako tečaj odmiče kritika postaje sve stroža i kako im na drugom ili trećem stupnju tečaja upućujem puno strože kritike, odnosno kritike koje se bave s nekim detaljima unutar fotografije s kojima se na prijašnjim razinama nismo mogli baviti jer bi preskočili ono što je njima tada bilo potrebno. Što je razina izvedbe viša, što je fotograf bolji, to se više pažnje može usmjeriti na sitne gotovo nevažne detalje jer onih osnovnih grešaka više niti nema. Kada se pridržavamo ovakvog stava svaka kritika postaje konstruktivna.

Damir Tiljak

Kategorija: 
Foto Naklapanja

Objavljeno: 07.03.2007.