Majstor ili alat?

Što je bitnije? Pitanje je pomalo čudno, ali u velikoj mjeri prožima rasprave o fotografiji. U kolikoj mjeri na finalni rezultat utječe fotograf, a koliko aparat? S jedne strane možete slušati stvari tipa "aparat x pravi bolje fotografije od aparata y", a s druge "bitan je fotograf, a ne aparat". Istina je, kao i obično, negdje na sredini. Očito je da su stavovi poput "pravi majstor će i s mobitelom napraviti vrhunsku fotku", te "s Hasselbladom svaki početnik može napraviti vrhunsku fotku" zapravo čista fikcija, tvrdnje koje zapravo ne definiraju dobru fotografiju. Fotografija se sastoji od više elemenata. Jedan od tih elemenata je kompozicijski, a drugi tehnički. Kompozicijski, majstor s mobitelom doista može odabrati savršeni kadar. Problem nastaje kad s tom fotografijom treba nešto napraviti, pa se ispostavi da praktički nema zabilježene informacije i da se na slici jedva može išta razaznati, te da nije moguće napraviti ni 15x10cm povećanje, a kamo li A4 ili A3. Majstor s mobitelom dakle može snimiti kadar, ali ne može napraviti fotografiju - koliko god to paradoksalno zvučalo. S druge strane, ako diletantu dadete u ruke Contax 645 ili Hasselblad H1, on će snimati bezvezne kadrove bez ikakve vrijednosti, ali u vrhunskoj tehničkoj kvaliteti (dakako, ako ostavi svjetlomjer i autofokus na automatici). Skupi fotoaparat nije čarobni štapić koji može od neznalice napraviti majstora; znanje, talent i iskustvo ne mogu se kupiti u dućanu. Ukoliko dobar fotograf ne kupi dobar aparat, njegov talent i vještina bit će uzaludno potraćeni, jer rezultate neće biti moguće iskoristiti zbog tehničkih manjkavosti.

Što se tiče majstora, oni pitanje tehnike najčešće jednostavno rješavaju - pogledaju koji aparat je dovoljno dobar za ono što obično snimaju, kupe ga i u miru proizvode vrhunske fotke. Početnici, pak imaju pred sobom gomilu pitanja. Većina njih razumije kako aparat neće sam ići okolo i praviti dobre fotke, ali dvoume se oko toga koliko dobar, odnosno loš aparat ima smisla kupiti imajći u vidu ograničenja njihove tehnike i znanja. To je dobro pitanje. Loš aparat ima to nezgodno svojstvo da može čovjeka posve demotivirati i ohladiti prema fotografiji. Ja sam skoro odustao od fotografije kao klinac, kad sam ispucao par rola sa prastarim Zorkijem. Ta stvar je tehnički toliko loše izvedena, da se čovjek najmanje bavi kadrom, a najviše mehanikom i pokušajima pogađanja blende i ekspozicije bez svjetlomjera, da ne pričam o tome da treba rastaviti pola aparata da bi se umetnula nova rola filma. Tu kramu bih od srca preporučio svima koji kukaju oko današnjih modernih aparata, naprosto da stave svoje prigovore oko "sporog autofokusa" i "samo 3FPS" u perspektivu. Nakon Zorkija, dobio sam Minoltu X-300, aparat s manualnim fokusom i mehaničkim transportom filma, ali sa centerweight svjetlomjerom na prioritetu blende. Taj aparat je, za razliku od Zorkija, toliko ugodan za rad, toliko intuitivan i nenametljiv, da je pravo zadovoljstvo slikati s njim. To je aparat koji me je zagrijao za fotografiju, nakon što sam skoro odustao u samom početku. Pouka? Kupite aparat koji je ugodan za rad. Kvaliteta slike je bitna, ali gotovo jednako bitan je i način na koji fotoaparat funkcionira u praksi. Ako si kupite nešto prekomplicirano i neugodno za rad, što će vas ometati u komponiranju fotografije, vjerojatnije je da ćete frustrirani odustati od fotografije nego da ćete se za nju zagrijati i napredovati. U prosumer kategoriji, aparat koji je legendaran po tome da je gomile ljudi zagrijao za ozbiljnu fotografiju je Fuji S602 zoom. Po kvaliteti slike, taj aparat nije ništa posebno; štoviše, pri dnu je klase. S druge strane, taj aparat ima iznimno ugodno korisničko sučelje ima mogućnost manualne kontrole svih opcija, ergonomski je odlično napravljen i gušt ga je uzeti i slikati. Upravo taj gušt, koji je poprilično zarazan, doveo je vlasnike tog aparata do točke u kojoj im nije bilo žao dati silne novce za SLR i objektive. Dakle, aparat koji po kvaliteti slike nije nešto, zapravo se pokazao kao odlično nastavno pomagalo i generator budućih entuzijasta. Vremena su se promijenila i za cijenu za koju sam ja svojedobno kupio S602, danas je moguće kupiti SLR sa dva pristojna objektiva, što je dakako bolja opcija. Ali, ostaje činjenica da početniku najviše smisla ima uzeti aparat s kojim je ugodno raditi.

Zanimljivo je, također, što sve početnici misle da im treba na aparatu. Ogroman raspon žarišnih duljina objektiva, velika rezolucija, sve moguće opcije... krivo. Manje je više. Treba vam svjetlomjer, u svakom slučaju centerweight, a po mogućnosti spot. Centerweight ćete koristiti u 99% slučajeva, a spot u uvjetima ekstremnog osvjetljenja, kad treba pogledati po kadru koliko blendi razlike ima između svijetlih i tamnih površina, te namjestiti ekspoziciju tako da dinamika senzora pokrije onaj dio scene koji sadrži kompozicijski zanimljive dijelove. Treba vam mogućnost rada u prioritetu blende, u prioritetu ekspozicije i u posve manualnom modu, kako biste mogli ručno podesiti blendu i ekspoziciju u situacijama kad automatika nema smisla. Treba vam manualni fokus (obavezno) i autofokus (manje bitno, ali korisno). Treba vam mirror lockup (radi smirivanja vibracija zrcala kod snimanja krajolika sa stativa teleobjektivom), te mogućnost daljinskog okidanja, žičanim ili IR okidačem. Treba vam mogućnost priključivanja bljeskalice s nagibnom glavom i mogućnost snimanja RAW fajlova, a dobro će doći i custom white balance opcija. Svi digitalni SLR aparati najniže cjenovne klase trebali bi imati sve navedene mogućnosti (mislim da jedino Canon 300d po tom pitanju ne zadovoljava, zbog namjerno debilizirane elektronike). ISO vrijednosti? Aparat treba imati čistu sliku na baznoj ISO vrijednosti, jer ćete nju koristiti 90% vremena. Svi SLR aparati zadovoljavaju taj kriterij. Također, svi odlično rade do ISO 400, što je sasvim dovoljno; nemojte biti lakovjerni i popušiti Canonovu propagandu koja aparate vrednuje po nenormalno visokim ISO vrijednostima, 1600 i više, zbog čega naivci misle da su visoke ISO vrijednosti glavna prednost SLR aparata pred kompaktima. Krivo. Kvaliteta slike na baznoj ISO vrijednosti, s prekrasnim tonalitetom, razlog je zašto ljudi kupuju SLR. Imajte u vidu da digitalna leđa srednjeg formata najčešće ne podržavaju ništa iznad ISO 400. Zapravo, korisnije će vam biti ako aparat podržava ISO 50, nego ISO 1600. Ako snimate pejsaže ISO 50 je odličan način za produljiti ekspoziciju bez ND filtera za zatamnjivanje, što je iznimno korisno za fotografije tekuće vode (slapovi i slično). Visoke ISO vrijednosti su korisne za skraćivanje ekspozicije kod snimanja teleobjektivom, te za snimanje u zatvorenom prostoru pri slabom svjetlu.

Koji objektiv uzeti? Jednostavan savjet glasi ovako: uzmite kit objektiv koji ide uz aparat. Snimajte s njim neko vrijeme, pa ćete sami ustanoviti treba li vam nešto bolje, u kojem rasponu žarišnih duljina i koje svjetlosne moći. Nema tu pravila koja važe za sve. Da, postoje i bolji objektivi, ali to opet treba staviti u kontekst. Naime, za vježbu tehnike kit objektiv je čisto dobar, jer, budimo realni, trebat će vam puno vježbe tehnike i puno iskustva prije nego dođete do točke kad će vam biti bitne apsolutna oštrina i čistoća slike. Za početak ćete vježbati kompoziciju, a za to je kit objektiv super. Jedini veći problem s tim staklima je zapravo slabašna svjetlosna moć, što im ograničava manevarski prostor po pitanju dubinske oštrine i svjetlosnih uvjeta u kojima je moguće snimati iz ruke. Ako snimate pejsaže, stavite blendu na f/8, aparat na stativ i vježbajte. Kad dođete do točke da za većinu fotki možete reći da su dobre, vjerojatno ćete poželjeti bolji objektiv, a tek tada će to imati nekakvog smisla.

Što se rezolucije tiče, 4MP je nekakva granica ispod koje nije pametno ići. To je dovoljno za fini A4 otisak. Današnji aparati svi imaju veću rezoluciju, tako da to nije problem. Imajte u vidu da vam je slaba korist od velike rezolucije, ako aparat ne koristite na optimalnoj blendi sa stativa. Već i mali pomak kod slikanja iz ruke dovoljan je da posve neutralizira svaku eventualnu prednost veće rezolucije. Trebat će vam stativ. Za početak, uzmite nekakav jeftini za parsto kuna, toliko da vidite kako to funkcionira. Kasnije možete kupiti Manfrotto, ako vidite da vam treba. Ja koristim nekakav klimavi Hama jeftilen od 300kn, ali zato koristim mirror lockup s odgodom od 2s i IR daljinsko okidanje, s finim rezultatima. Također, u praksi se pokazalo da je često dovoljno koristiti stativ kao uteg ili monopod, dakle sa sklopljenim nogama, jer dodatna masa stativa jako dobro stabilizira aparat, tako da možete dosta toga snimiti i iz ruke, bez oslonca. Koja je korist od stativa? Kod snimanja krajolika bez stativa, s vrhunskim objektivom u odnosu na kit objektiv dobit ćete 10% poboljšanja. U usporedbi, sa stativom ćete dobiti nekoliko redova veličine poboljšanja u odnosu na rad bez stativa. Najjeftiniji klimavi stativ dat će nešto slabije rezultate od najboljeg, ali razlika u odnosu na rad bez stativa je ogromna.

Eto, to vam je manje-više to. Nemojte se previše živcirati oko papirnatih specifikacija, jer se većina toga u praktičnom radu uopće ne vidi. Kad dođete do određenog stupnja tehničke kvalitete, daljnje ulaganje u tehniku može donijeti najviše 10% poboljšanja, dok s druge strane znanje, vještina i talent znače sve. Ako vas to tješi, nedavno sam gledao uzorke slika snimljenih digitalnim leđima od 30000 dolara (nije tipfeler, stvarno je trideset tisuća dolara). Većina tih fotki ne izgleda ništa bolje od stvari koje sam vidio da ljudi snimaju s Canonom 350d ili Olympusom E300. Štoviše, neke od fotki napravljenih jeftinim SLR digitalcima daleko su bolje, po kriteriju kompozicije i svjetla. Tonalitet je savršen i kod digitalnih leđa i kod low-end SLR aparata. Naravno, s digitalnim leđima možete napraviti A1 ili A0 otisak, a s SLRom najviše A3 ili A2. Iskreno, možete li reći da vam je to problem?

Danijel Turina

Kategorija: 
Foto Naklapanja

Objavljeno: 11.02.2006.