Besplatne fotke, ma da

Moram kupiti novi disk. Trenutno, imam stotinjak MB slobodnog prostora sve skupa, na nekoliko diskova koje koristim (ukupne veličine nekoliko stotina GB).

Dovoljno je da jedno popodne malo jače slikam, napunim mikrodrajv, i već imam ozbiljan problem koji se sastoji u tome da naprosto ne znam kamo ću istočiti sve te fajlove; moram pola sata prebirati po starim snimkama i odlučiti čega mi nije žao, prije no što mogu pogledati nove slike. Sad mi je recimo kartica napola puna, a naprosto nemam mjesta na disku. Probao sam brisati stare slike s diska i pržiti ih na CD, ali problem je u tome da onda imam otežani pristup starim slikama, a i problem je imati sve slike samo u jednoj kopiji, jer ako se s CDom nešto desi, nije dobro. Dakle trebam kupiti novi disk. Samo, kakav? Jedino eksterni dolazi u obzir, budući da koristim laptop kao glavni stroj. Dobar eksterni USB2 disk (laptop mi ne podržava FireWire) košta cca 2000kn. Time ću riješiti problem na neko vrijeme.

E sad, čovjek se počne pitati kamo je nestala prekrasna zamisao o digitaliji kao o sredstvu smanjivanja troškova. Kao, film je skup, idemo na digitaliju. Slajdovi su skupi, razvijanje je skupo, skeniranje je skupo, a s digitalcima samo prašiš, i ništa te ne košta. Je, sve je to divno i krasno dok se čovjek ne sjeti da sto slika u RAW formatu zauzima gigabajt diskovnog prostora, a od sto slika koje donesem doma, vrlo često je većina dovoljno dobra da ih ne obrišem. Nisu sve za staviti na web ili printati, ali predstavljaju male varijacije na istu temu, a tko zna kad će mi zatrebati upravo takva i takva varijacija nekog kadra. I tako, fajlovi se gomilaju, i nakon 6 mjeseci s digitalcem, treba mi disk od 2000kn. Kad sam snimao slajdove, skenovi su bili ogromni, 20-30MB, ali kvaka je u tome da nisam skenirao sve slike. Većinu sam ostavio na filmu, a skenirao sam par komada po roli. Na taj način imam i čvrstu arhivu, i fajlove, za bitnije snimke. Kod digitalca, mogu ja sve to spržiti na CD ili DVD, ali problem je u tome da pola medija nije čitljivo nakon godinu-dvije, neki ni nakon 6 mjeseci. I film propada, ali sporije. Moji slajdovi posebno sporo propadaju, budući da sam ih razvijao u profi laboratoriju, a čuvam ih u razmjerno suhom i hladnom prostoru. Očekivao bih znakove propadanja nakon tridesetak godina, ali sigurno ne nakon godinu-dvije. S negativima je druga priča; njih laboratoriji razvijaju u veš kuhinji ("za amatere je sve dobro"), i nakon što s njih skinem fotke, ne pouzdam se previše u njihove arhivske kvalitete. Ali, negativ sam ionako napustio kao tehnologiju još dok sam snimao film; lošije se skeniraju, da ne pričam o nepouzdanosti boja, varijacijama u kvaliteti kemikalija, i čemu sve ne.

Arhiviranje slajdova je razmjerno jednostavno. Svi su zaštićeni najlonom i upakirani u malu kutiju. Ukupna cijena arhiviranja: nula. Skenovi od godinu dana snimanja svi zajedno stanu na par CD medija, ukupna cijena desetak kuna. S druge strane, jedan dan snimanja digitalcem prosječno pojede jedan CD medij za backup, i pola gigabajta diskovnog prostora, ako želim imati živu kopiju. Dodatno, sve bolje slike konvertiram u JPEG radi lakšeg snalaženja, a za stvarno dobre, one koje idu na web i u album, napravim nekoliko slojeva backupa na više lokacija. Cijena? Oko 2000kn godišnje. Je, fakat su slike s digitalca besplatne, nema što. Na kraju ispada da mi je bilo jeftinije snimati Sensiu, i da sam imao manje gnjavaže oko arhiviranja i backupa. Obožavam besplatne stvari.

Danijel Turina

Kategorija: 
Foto Naklapanja

Objavljeno: 18.02.2006.