To je drugo održavanje ove izložbe ove godine. Prije toga bila je izložena u Galeriji grada Krapine, a u ljetnim će mjesecima biti izložena u Centru za kulturu Čakovec (u proširenom postavu).
Iz predgovora:
POSLJEDNJA OAZA
Davor Curić pripada skupini fotografa kojima je kamera postala trajnom suputnicom tek u doba njihove osobne i profesionalne zrelosti.
Da je takvo ishodište nerijetko prednost, dokazuje i slučaj Curića, koji je pobudio pozornost već prvim izlagačkim koracima. Spomenuta okolnost postaje kuriozumom istakne li se da se autor uglavnom posvetio najkonvencionalnijem fotografskom genreu: pejsažu. Uobičajeni repertoar koji "glumi" izvornost pastorale, podređen ukusu razglednica, u potpunosti je zaobišao Curićeve snimke.
On ne režira dopadljivi prizor, već ostaje pri poštenoj ulozi "naoružanog šetača koji izviđa, vreba, krstari...". Curić je posve prepušten slučaju ne odričući se sustavnosti i preciznosti koje je baštinio od matične struke.
Njegovi intimistički i emocionalno obojeni pejsaži razlikuju se i premature mjestu nastanka, sugestivno opisanog imenom "Posljednja oaza". Curić nije odabrao očekivani komunikativni materijal, već topose što prebivaju na rubovima i usred urbanog pakla.
Ostaje nam vjerovati da će ovaj spretan autor i dalje ukazivati kako se u starim okvirima mogu iznači nova rješenja.
Leila Mehulić
