Ultima forma

Vinko Šebrek izlaže u Sloveniji

U Teherju pokraj Celja u Sloveniji, otvorena je izložba Ultima forma na kojoj su predstavljene fotogafije Vinka Šebreka - predsjednika Fotoklub Zagreb.

Izložba je pripremljena za program Mjesec fotografije u Celju, a odvija se u okviru međuklupske i međunarodne suradnje Fotokluba Zagreb i Društva fotografa Svit Celje.

© Vinko ŠebrekIzložba je priređena u lijepoj galeriji Železarskog muzeja Teharje, čija je ravnateljica gospođa Slavica Glavan sudjelovala u organizaciji i otvorenju izložbe. Izložbu je prigodnim riječima otvorila gospođa Dubravka Severinski, kulturni ataše u Veleposlanstvu R. Hrvatske u R. Sloveniji. Za vrijeme otvorenja izložbe gospodinu Šebreku uručena je Plaketa Počasnog člana Društva fotografa Svit iz Celja. Plaketu mi je uručio gospodin Marko Rebov, predsjednik Društva fotografov Svit Celje.

Izložba Ultima forma, jedna je od izložaba Vinka Šebreka kojom obilježava pedesetogodišnjicu svog aktivnog bavljenja amaterskom fotografijom. Prva izložba u nizu bila je – Zagreb moj grad, priređena u travnju ove godine u Kyotu u Japanu, druga Tempus fugit- Vrijeme leti priređena u kolovozu u Oradei u Rumunjskoj i sada Ultima forma – Posljednji oblici u mjestu Teharje kraj Celja u Sloveniji.

© Vinko ŠebrekVinko Šebrek se predstavio slovenskoj publici s 30 fotografija, koje je svrstao u pet zasebnih ciklusa kao pojedinačne fotografije ili triptihe: urbani pejsaž, portreti lutaka iz izloga; spomeničku i simpozijsku plastiku, akvarele i apstraktne fotografije, čime prezentira nove izražajne mogućnosti kako u oblikovanju tako i u domeni sadržajne interpretacije.

Vinko Šebrek
Izložba fotografija
ULTIMA FORMA (Posljednji oblici)

Od dokumentarnog do apstraktnog

Kamera Vinka Šebreka punih je pet desetljeća prisutna u našoj fotografiji i neprijeporna je njezina participacija u oblikovanju jedne nove i senzibilne optičke vizure. Ali to nisu bila samo pet desetljeća uspjeha, već godine stalnog i upornog učenja i dokazivanja. Njegov fotografski put nije bio pošteđen napora, niti ga doživljavamo kao jednostavno opuštanje u mediju koji je još u samoj mladosti učinio svojim izborom. Početak je bio davne 1958. godine u drugom razredu srednje škole u njegovom rodnom Karlovcu. Kao mladi fotograf mogao je tada, a zahvaljujući svojoj darovitosti, tek samo naslutiti koji ga svi izazovi očekuju na putu otkrivanja tajni što ih u sebi kriju fotografsko umijeće. Otkrivao ih je uporno i strpljivo, tražio i našao smjer koji mu je omogućio stvaranje lijepe i željene simbioze između odabranog medija i osobnih artističkih nastojanja.

© Vinko ŠebrekNa tome putu tražio je sebe unutar strogoćom određenih fotografskih datosti i svojih ranijih romantičnih oduševljenja unutar zadatosti određenim pravilima i vlastite darovitosti. I nalazio je načine kako potvrditi svoju likovnost i izraziti osobna viđenja i osjećaje. Od tada kreativna fotografija postaje područjem njegovih istraživanja, preokupacija i eksperimentiranja.

No, ono što ne možemo naučiti, već je negdje genetskim kodom darovano: probran osjećaj za lijepo. Vinko Šebrek, vođen vlastitim senzibilitetom, razvijao je svoj likovni izričaj i dosegnuo zanatsku perfekciju, ostvarivši poseban intiman odnos prema fotografiji, instinkt za bogatstvo i mogućnosti medija. Time je stvorio podlogu za samostalni oblik izražavanja, intelektualnu profinjenost kojom će aktivirati unutarnji život svojih slika. Vođen takvim osjećajima, neovisno o temi koju obrađuje, razvijao je svoj izraz, nalazeći smisao ponajviše u traženju novih i modernijih vizualnih oblikovanja. Tako će ostvariti svoj način, kojim je uvijek davao do znanja da se nalazi u svom posebnom, intimnom svijetu. Kroz svoje opuse tek nam je odškrinuo prozor upravo u svijet, prihvatljiv čak i onda kada je prožet iracionalnim i kada ga doživljavamo samo kao čaroliju, kao iluziju moguće stvarnosti.

© Vinko ŠebrekFotografska ostvarenja Vinka Šebreka uvijek su privlačila pozornost posjetitelja na izložbama u zemlji i inozemstvu, a neka od njih osvojila su i vrijedne domaće i međunarodne nagrade i priznanja. Posebno se izdvajaju njegove samostalne izložbe koje je priređivao posljednjih tridesetak godina, kao što su: Moja obitelj, Portreti prijatelja, Junaci plavih visina, Moj kraj -pogled odozgo, Neobični portreti običnih ljudi, Ekspresije, Šalom Izrael, Homo volans, Igra balona, Zagrebačke šetnje, Zagreb moj grad, Rudi, Tempus fugit i druge.

Držeći se načela dio za cjelinu, on se nikada ne upušta u deskripciju da bi gledatelju razjasnio svoju namjeru. Svojom metodom da odabere bitno, da sliku svede na osnovne komponente vizualnog doživljaja i da vlastiti doživljaj prezentira u osobnom osebujnom izričaju. Studioznost tema, dokumentiranost ali i smjelost eksperimenata, karakteristike su njegova pristupa stvaranju, koje Šebrek najčešće svrstava u posebne tematske sklopove i cjeline.

U ovoj izložbi, u tim Posljednjim formama pokušajmo spoznati prikazane senzacije kao vlastitu stvarnost unutar jedinstvenih prostora koji sjajno progovaraju i zrače iz svakog od njih.
U izboru sadržaja i naslova izložbe Šebrek se poslužio nekim saznanjima i rješenjima iz poznatog smjera u umjetnosti formalizma. Poznato je da taj smjer minimalizira značenje sadržaja nekog umjetničkog djela a daje značenje formi, odnosno obliku, izgledu, figuri i strukturi.

© Vinko ŠebrekIzložbu je podijelio u pet zaokruženih tematskih cjelina: Urbani pejzaž, Portreti lutaka u izlozima, Spomenička i simpozijska plastika, Apstraktna fotografija i Grafika. Dio je fotografija uredio u formi triptiha, a dio izdvojio kao pojedinačne slike. Fotografije su nastale u posljednje tri godine. Iako su to naizgled različite skupine fotografija one su komplementarne i međusobno povezane. To je više konceptualna nego formalna veza, jedan estetički pristup, sposobnost da se uoči motiv ili ideja i vizualno organizira pretvorivši ga u trajnu slikovnu formu, dojmljiv u zajedničkom iskustvu.

Je li riječ o bilo kojoj cjelini, uvijek je u igri minimalan broj likovnih elemenata kojima Šebrek gradi svoj kompozicijski oblik, srodnost i uzajamnost pojedinih dijelova svog umjetničkog djela, progovarajući o neobičnosti ambijenta u kojem ih autor nalazi i zatiče. Oblici su vizure njegova i našeg svijeta, onoga kojeg je uspio spoznajno dosegnuti i kamerom zabilježiti, te napokon svojom osobitošću i odrediti samoga sebe, a našem promatranju i sudjelovanju ponuditi smisao cjelovitog umjetničkog djela, probuđenog u svijesti o dvojstvu emotivnog i estetskog osjećaja.

Mi slutimo, a Šebrek znade da njegova fotografija nije stvarnost zapažanja nego i prostor stvaranja, da autor nije samo subjekt koji doživljava to što slika, nego istodobno i promatrač tog doživljaja. Koloristički sklad, pa i kompjutorski dorađen, ne doimlje se uzrokovanim, jer i on je prije svega doživljaj a ne događaj. On je svjedok unutarnje motiviranosti i neposredni posljedak umjetnikove duševnosti. Svako od izloženih djela sadrži u sebi toliko „metafizike“ koliko dostaje promatraču za njegovo unutarnje naknadno stvaralaštvo.

U ciklusu Urbane vertikale on slika pročelja zgrada, gradska dvorišta, odnosno razne eksterijere i interijere. Te su fotografije poetika arhitekture i u mnogo čemu sliče motivima likovnih umjetnika realističkog slikarstva, što je posebice vidljivo u rasporedu elemenata slike (kompoziciji), izboru kuta snimanja, koloritu, kao i pravcu i kakvoći rasvjete.

Izlozi raznih trgovina, a posebno oni u kojima statiraju lutke oduvijek su ga privlačili. Tako je nastao velik opus Portreta lutaka, koji autorovim umijećem dobivaju višestruka značenja, a njihova posebnost nadopunjena je raznim svjetlosnim efektima. Kreativnost u oblikovanju na tim ostvarenjima produbljuje doživljavanje lutaka kao stvarnih osoba.

© Vinko ŠebrekPosebnu cjelini čine fotografije spomeničke i simpozicijske plastike kojima nam Šebrek otkriva i afirmira autentičnost i ljepotu kompozicijskih cjelina i izdvojenih detalja spomenika i skulptura. Te su fotografije poetski intonirana reportaža o njima iz kojih zrači poziv da svratimo pogled na njih, da uživamo u njima, ali da ih i očuvamo od uništavanja i nestanka što prijeti mnogima. Istodobno neke od fotografija spomeničke baštine upozoravaju na ravnodušnost čovjeka prema njihovoj ljepoti, njihovoj spomeničkoj vrijednosti i poslanju.

Sklonost k eksperimentu i tajnovitost fotografskih simbola prepoznajemo na fotografijama u tematskim cjelinama – Akvareli i Tragovi. Stvarne boje, forme, odrazi, tragovi i sjene pretočeni su u novu stvarnost različitu od slika svakodnevnog okružja i življenja.
Bez obzira na različitost motiva predstavljenih na ovoj izložbi očita je kompleksnost izložbe koja nam daje zanimljivu konfrontaciju i povezanost između pojedinih skupina fotografija. Autor je na ovoj izložbi postavio samo trideset fotografija iz svoga bogatog ovako definiranog opusa. Izložba govori o fotografiji kao produktu kreativnog umjetničkog čina i autorova stava, da se svaki kreativan fotograf sa svojim ostvarenjima pozicionira u svijetu umjetnosti, a ne da mu se podređuje.

Šebrek potvrđuje i na ovoj izložbi da je fotograf nedvojbena pouzdanja u svoje mogućnosti, ali ozbiljan i obziran pred motivom, stvaralac koji je shvatio kako s malom količinom elemenata može sazdati čvrst i sjajan svijet oblika. Majstorsko vladanje izražajnim sredstvima što mu ih nudi fotografija, izvrsnost koju potkrepljuje savladana tehnika, nije ga odvelo prema impulzivnim izražajima, nego oblikovanju zapaženog, kroz gotovo lirski osjećaj u vlastitu stvaralačku posebnost.

Ova nam izložba i svojim nazivom kazuje o neraskidivoj povezanosti likovnog događaja s njegovim sadržajem.

Prof. Zdenko Kuzmić, povjesničar umjetnosti

Kategorija: 
Foto Događanja

Objavljeno: 30.10.2008.