Eduardo Segura u Fotoklubu Zagreb

Poznati argentinski fotograf izlaže u Zagrebu

© Eduard Segura29. srpnja 2008. u u 19.30 sati u Fotoklubu Zagreb otvorenje je izložbe argentinskog fotografa Eduarda Segure.

Izložba fotografije
Eduardo Segura
Paraná Entre Ríos, Argentina

Galerija Fotokluba Zagreb, Ilica 29/3, Zagreb
od 29. srpnja do 18. kolovoza 2008. godine

VRHUNCI ARGENTINSKE FOTOGRAFIJE

Svaka zemlja ima nekoliko vrhunskih fotografa koji su poznati širom svijeta. U Argentini je to jedan od njezinih najpoznatijih fotografa - Eduardo Segura. Upoznavajući vas sa Segurom neizostavno dodajemo da je vlasnik galerije SEGURA FINE ART GALLERY, utemeljene 2001. godine u Parana Entre Rios te da je filmski redatelj i snimatelj više filmova, među kojima dva veoma uspješna video-filma: Cuatro Piernas, 2002. i Que ha pasado con los novios, 2004. Godine 1988. utemeljuje vlastitu Školu fotografije u kojoj je direktor i profesor. Zahvaljući ne samo fotografiji, već i i svojoj galeriji i školi, Segura je postao širom svijeta poznat i priznat umjetnik i promotor fotografije.

© Eduard SeguraSegura je ove godine napunio 42 godine života i 24 godine neprekidnog fotografskog rada i djelovanja. Za fotografiju se zainteresirao kada mu je bilo 18 godina i od tada zapravo započinje njegova fotografska karijera. Već za vrijeme školovanja počeo je raditi kao fotograf i kao predavač fotografije na raznim institucijama u Argentini. Održavao je brojne tečajeve i radionice i izvan Argentine, te se specijalizirao za estetiku i nove kreativne procese, kao i za one bizarne i alternativne.

Nema oblasti života u koju nije prodrla kamera Eduarda Segure. On je uvijek birao teme od općeg interesa, ne samo one koje bi zanimale njegove sunarodnjake, već i one koje izazivaju pozornost ljubitelja fotografije drugih zemalja i kontinenata. Tako je dosad priredio preko trideset izložbi u Argentini, Kubi, Italiji, Meksiku, Španjolskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, SAD, a sada eto i u Hrvatskoj.
Segura je dao i daje izniman doprinos u djelovanju, razvijanju i promicanju fotografije kao tehničke i umjetničke discipline, posebice kroz obnašanja dužnosti direktora fotografske knjižnice Entre Rios u Cordobi i kroz djelovanje vlastite galerije u kojoj su na više od osamdesetak izložbi izlagali fotografi iz cijeloga svijeta.

© Eduard SeguraZa sebe kaže da je amater i profesionalac. Amater, jer je najveći dio njegovih radova nastao iz unutarnje potrebe i poriva, a profesionalac jer fotografije prodaje, promovira i podučava, od čega zapravo i živi. Svoje je umjetničke radove počeo prodavati prije 15-tak godina. Nije član niti jednog udruženja, iako mu je bilo ponuđeno članstvo u fondaciji South-East photography Home iz Meksika, pa je tako imenovan službenim predstavnikom Fotografske fondacije Latinske Amerike u Južnoj Americi.

Kada je riječ o odabiru i značenju motiva koje fotografira, uglavnom slijedi svoju intuiciju. Nekad su to objekti u kretanju, drugi put statični objekti, poetičke ideje, dokumentaristički pogledi, aktovi, pilot-projekti itd. Segura se oslanja i na vizualne poticaje iz filmova, jazz i folk glazbe, njegove druge velike strasti, te ih nastoji povezati u jedinstvenu audiovizualnu cjelinu – analogno ili digitalno.

© Eduard SeguraNa ovoj izložbi Seguru predstavlja 35 crno-bijelih fotografija iz svoga bogatog fundusa dokumentarne i reportažne fotografije. To su prizori iz argentinske današnjice, isječci zaustavljenih trenutaka, svakodnevnih situacija, dobro komponiranih i grafički uređenih fotografija. Snimajući te fotografije on je bio svjestan da stvara dokumente o svom svijetu, vremenu, dokument o sebi. Time je ostvario veliki broj prizora iz života koja zrače snagom i istinitošću u najboljoj fotografskoj maniri i tradiciji, od europskih magnumovaca do onoga što danas nazivamo američkim New Documentary.

Za Seguru se može reći da posjeduje zadivljujuću sposobnost izdvajanja onoga bitnog, esencijalnog iz svoje okoline, da tu realnost transformira u zadivljujuće fotografije. Pritom ostaje vjeran svojim načelima: pokazati ono što on, njegovo oko, njegova emocija vide i otkrivaju iza slojeva svakodnevnog, a mnogim prolaznicima i promatračima nedostupnog i neuočljivog.

© Eduard SeguraSamo se neki poput njega "zaustave da bi vidjeli", obazirujući se na svoju povijest, ili ljude koji čekaju, ili onaj trenutak na ulici koji se više neće ponoviti. Povijesni dokumenti koji ne nastoje istražiti pleme Wichi iz Salta, ili pleme Tobas iz Chaoa, a prikazuju njihovu svakodnevicu, običaje i tradiciju civilizacije koja mutira svakim trenutkom sve dok ne počne sličiti svim ostalim civilizacijama, kada se gubi osjećaj individualnosti kako bi se postigla masovnost pri čemu duh kvalitete prekriva kvantitet.

Eduardo Segura svojim fotografijama spašava od anonimnosti ljude koji su izgradili svoja mjesta pod suncem, svoju kulturu, svoje gradove. Njegova vizura otkriva rijeke koje su presušile, prikazuje teški, arteški način ribarenja. Istodobno nas poziva da razmislimo u kakvom bismo to svijetu željeli živjeti, kakav život i kakvu kvalitetu života želimo imati. U njegovim radovima ono malo postaje veliko, male geste postaju životne; jedan po jedan čovjek sanjari. No snovi su predodređeni da nestanu u današnjem svijetu lakomosti.

© Eduard SeguraZa Eduarda Seguru fotografija je umjetnost, dokument i medij istodobno koja pruža velike mogućnosti kreativnog rada. Njegove su prve fotografije počivale na točno razrađenom planu, a tako je i danas. To nisu fotografije avangardne, pomodne ili trendovske. On se svojim fotografijama opire današnjem procesu globalizacije koji teži unificiranju ukusa, istom estetskom trendu, istoj modi i kulturi, mrveći i uništavajući kulturnu memoriju svakog pojedinca i svakog pojedinog mjesta, društva, zemlje. Slični su trendovi u Argentini ili Koreji, dakako i u Argentini (ovo navodimo tek kao primjer «globalizacije bez granica»). Umjetnici često inercijom prihvaćaju taj proces, apsorbirajući načine koji im ne pripadaju, gubeći iz vidokruga svoje vlastite.

Segura ističe da Buenos Aires posjeduje udaljenu i različitu realnost od ostatka zemlje, što se reflektira i u njegovom umjetničkom izričaju. Žao mu je što Argentina premalo izdvaja za kulturu i umjetnost, što mnogi umjetnici ponajprije prihvaćaju samo suvremenu umjetnost globalističkog karaktera, a da ne prihvaćaju ništa autohtono, argentinsko ili duboko, tradicionalno južnoameričko.

Vinko Šebrek

Kategorija: 
Foto Događanja

Objavljeno: 28.07.2008.