Svaka leća lomi svjetlost. Objektivi na foto aparatima sastavljeni su od leća pa i oni lome svjetlost, a to služi objektivu kako bi u aparat projicirao sliku koja je pred njim. Pravo objašnjenje može biti komplicirano zato se u početku njime i ne treba zamarati, dovoljno je znati da različiti objektivi rade projekciju na različit način. Sposobnost projekcije izražava se žarišnom duljinom koja je pak iskazana u milimetrima. Što je broj u milimetrima veći to je projekcija slike veća, kod jako velikih brojeva objektiv aparata djeluje poput dalekozora, on povećava, ili je možda bolje reći da izgleda kao da približava objekt na koji ga usmjerimo. Na taj način možemo fotografirati udaljene objekte, a da oni na fotografiji ne budu maleni. Nekada su objektivi imali samo jednu žarišnu duljinu i kad je fotograf trebao drugu, promijenio je objektiv ili čak cijeli aparat, jer su se samo kod nekih aparata objektivi mogli mijenjati. Napredak tehnologije doveo je do konstrukcije objektiva koji mogu mijenjati žarišnu duljinu. Oni su dobili naziv zum objektivi (zoom na Engleskom), zapravo je prvo ime bilo varifokalni objektivi, ali se zum bolje udomaćio. To znači da neki objektivi mogu mijenjati povećanje slike, a zum objektiv je onaj objektiv koji ima tu mogućnost.


Pogledajte priložene fotografije, jedna je snimljena sa žarišnom duljinom od 35 mm, a druga sa žarišnom duljinom 105 mm. Veća žarišna duljina daje veće povećanje. Obje su fotografije snimljene s istog mjesta, pogledajte kako na lijevoj stup i žuta strelica na tlu izgledaju udaljeno, a na desnoj blizu. To je efekt kojeg dobijemo upotrebom zuma.

Za ovaj zum objektiv kažemo da ima trostruki faktor optičkog povećanja ili da je trostruki zum. Trostruki je zum zato što omjer najkraće i najduže žarišne duljine iznosi ravno tri puta: 35 x 3 = 105, a faktor optičkog povećanja je trostruki zato što je slika nekog predmeta na 105 mm tri puta veća od slike istog predmeta fotografiranog s iste udaljenosti pri žarišnoj duljini od 35 mm.